Dume na Bunici
Čudno je čudo kako čovjek živi u svom zavičaju i proživi ovozemaljski život a zavičaja ne upozna. Čim se otvore internetski portali zapljusnu nas vijesti o putovanjima, razne agencije šalju propagandne letke o putovanjima po svijetu, zrakoplovne kompanije nude razne popuste, samo odleti i obiđi, obogati se i kulturno uzdigni, jer ako to e obiđeš ove godine bit ćeš zaostaliji i nedovoljno načitan. Lijepo je otići negdje u inozemstvo i obogatiti se kulturom drugih naroda, njihovim građevinskim dostignućima i umjetničkim djelima, prirodnim znamenitostima i čudima svijeta, ali je lijepo upoznati i svoje mjesto i svoju kulturu.
Ova je župa smještena teritorijalno smještena u najljepšu klimatsku zonu, zapljuskuju je tri rijeke, a omeđena je brdima i ponosnim Veležom, koji je često ponosno nadvisuje svojim snježnim pokrivačem. Od pamtivijeka ovo je bilo dobro tlo pa i sam naziv Buna dolazi od latinskoga bonus –a –um, što znači dobar –a- o, a hrvatska je inačica blag pa odatle i Blagaj. Uz blagu i dobru klimu tu je i blaga i dobra zemlja koja da je narodu urod od kojega može živjeti i imati mnoštvo blaga u vrtu. Ne bi toga blaga bilo da plodnu ravnicu ne zalijevaju rijeke bogate vodom. U župi blagajsko-bunskoj nalaze se dva najveća izvora u cijeloj Europi: izvor rijeke Bune u Blagaju, poznat nadaleko i naširoko cijeloj svjetskoj javnosti i manje poznat izvor rijeke Bunice, udaljen samo nekoliko stotina metara zračne linije od izvora rijeke Bune. Dok je do izvora Bune lako doći i osobnim autom do izvora Bunice je malo teže, jer put nije asfaltiran i do samoga izvora nije moguće stići vozilom nego pješice. Često ljudi misle da postoji samo jedan izvor ovih rijeka te da se one kasnije granaju i posebno ulijevaju u Neretvu, no istina je da su to dvije rijeke s dva zasebna izvora, njih se dvije spajaju u jednu rijeku te imaju zajedničko ušće u Neretvu. Iako cijeli svijet želi vidjeti izvor Bune nas, dume, ove godine privukao je izvor Bunice. Dogovor za izlet pao je za krizmanim ručkom na Buni. Inicijator je bio don Luka Pavlović, mostarski dekan, koji je prošle godine išao zajedno sa župnikom na izvor Bunice i bio oduševljen ljepotom ovoga kraja. Sastali smo se u župnoj kući na Buni, popili kavu, i uputili se na Bunicu s dva kombija. Usput se razgovaramo o krajoliku i netaknutoj prirodi te o staklenicima i odmorištu na Bunici. Nismo još ni razradili teme kad stigosmo do kuće obitelji Marojević, koji imaju kuću-vikendicu na Bunici blizu izvora rijeke. Župnik je prethodno s njima sve dogovorio tako da nas je Željko spreman čekao pokazati nam izvor. Uputili smo se prema izvoru dok je vrijedna domaćica Antonija pripremala štogod za okrijepiti tijelo. Gospodin Marojević, kao iskusni vodič, tumači nam o kapacitetu vode, o vrstama ptica, o dubini izvora, o roniocima koji su dolazili ispitivati dubinu… Sve u svemu može se zaključiti sljedeće: Bunica je rijeka u Bosni iHercegovini, lijeva pritoka Bune. Duga je 6 km. Buna nastaje od jakog vrela (vrelo Bunice) kao nastavak podzemnog toka. Ulijeva se u Bunu nedaleko sela Buna. Vrelo Bune se nalazi 14 kilometara južno od Mostara na lokalitetu Parila između Hodbine i Malog Polja. Vrelo je okruženo i do 200 metara visokim liticama na kojima uspijevaju neke biljne vrste. Posljednja istraživanja su pokazala da je dubina ovog krškog izvora 70 metara (pod pravim kutom).Kapacitet izvora je 45 m 3/s Rijeka Bunica se 6 kilometara od ovoga vrela ulijeva u Bunu. Voda je vrlo čista, pogodna za pijenje, bogata mineralima i od davnina poznata po blagotvornom djelovanju kod raznih bolesti. Geomorfološki je spomenik prirode. Nakon divljenja Božjoj prirodi i posjeta izvoru rijeke Bunice navratili smo u vikendicu Marojevića, koji su nas lijepo ugostili. Začula se i pjesma, a nakon kave vratili smo se obogaćeni ljepotom prirode ovoga kraja koje je sakriveno od ljudskih očiju a budi interes u ljubiteljima prirodnih ljepota.
