Gost predavač na susretu HKM-a
Na prvoj skupštini HKM-a odlučili smo da imamo jednu srijedu posvećenu gostujućem predavaču, koji će nam predavati o nekoj, nama mladima zanimljivoj i poučnoj temi. Tako je na našem kalendaru za ovu akademsku/školsku godinu došao red i na prvog gostujućeg predavača. Naš prvi gostujući predavač bio je, nama svima, dobro poznati don Mile Vidić. Tema, koju je don Mile izabrao, nije mogla biti bolja. Naime tema o kojoj smo slušali bila je: ''Ljubav i zaljubljenost''. Na prvi pogled reklo bi se da o njoj sve znamo, no poslušavši predavanje, shvatili smo da zapravo naše znanje samo zadire u površinu i ne sluteći dubinu osjećaja, koje mi jednom rječju nazivamo ljubav.
Predavanje je započelo šaljivim slajdovima o tome kako ženska strana gleda na neke stvari u vezama, a kako muška. Nakon toga, don Mile nam je objasnio kriterije zaljubljenosti i ljubavi. Pažljivo slušajući, shvatili smo kako je ova dva pojma, koja čine zanimljiv i opojan koktel osjećaja, veoma lako pomiješati. Zaljubljenost je trenutna, prolazna i ponekad sebična. Jedan trenutak je dovoljan da se pojavi, uzme nas pod svoje i ne stignemo ni trepnuti te shvatiti što nam se događa, ona nestaje onom istom brzinom svijetlosti, kojom je i došla. Zaljubljenost nas često tjera da činimo stvari, koje bistre glave ne bismo činili, postavlja pred nas razne ultimatume upravo zato što je, kako navodi don Mile, sebična i posesivna. Kada smo zaljubljeni većinu stvari gledamo kroz ružičaste naočale, kroz koje i ono nesavršeno poprima oblik savršenog. Nažalost, te naočale puknu i tek tada vidimo realno, vidimo da nema smisla gubiti sebe i svoje ja zbog trenutne kemije. Ljubav je, za razliku od zaljubljenosti nesebična i traje,ako je prava, zauvijek. Svi mi čeznemo za tom vječnom ljubavlju, koja će izvući samo ono najbolje iz nas te čak i naše mane učiniti, kako to pjesnici znaju reći savršenim nesavršenostima. Zbog tolike potrebe i želje za ljubavlju drugog bića prema nama, često glavom bez obzira ulijećemo u razne veze. Kroz ovo predavanje naučili smo da na ljubav treba čekati. Prava ljubav stoji u prikrajku i čeka, polako se razvija i postupno otkriva. Ona nas čini samopouzdanijima i izgrađuje nas u još bolje osobe. Ne postavlja ultimatume i ne dozvoljava da srljamo glavom bez obzira. Ljubav nas čini slobodnima, jer kada imamo nekoga, tko nas prihvaća u potpunosti onakvima kakvi zaista jesmo, nema toga što nam se čini nemogućim. Svjesni smo da je danas, kako don Mile kaže, ljubav ponižena, zato kada je budemo tražili moramo oči držati širom otvorene te promatrati izvan okvira. Kada je budemo našli znat ćemo da je prava, jer ćemo bez problema sklopiti oči i prestati brinuti da će nestati brzinom svijetlosti.
Ova tema bila je, uistinu, poučna i svakome od nas je pomogla da shvatimo da je ljubav još jedan Božji dar i kao takva da se mora zaslužiti. Zato želimo zahvaliti don Mili, koji je odvojio dio svoga vremena za nas i održao predavanje na ovu, zaista, prelijepu i poučnu temu.