MARIN SKENDER ĐAKON

Pod duhovnim vježbama za đakonat u Bijelom Polju početkom prošloga rujna dijecezanski kandidati Marin Skender, Damir Pažin i Josip Čule razgovarali su s biskupom Ratkom Perićem o svojoj bližoj pripremi za đakonsko ređenje. Netko je predložio da bi se đakonski red mogao podijeliti u kandidatovoj župi rođenja, pomalo i radi predstavljanja dotičnoga kandidata u župnoj crkvi, a nikada ne znamo kada može koji ministrant, dječarac ili mladić poželjeti da jednoga dana i sam legne prigodom ređenja na pod crkve u kojoj je kršten, prvi put ispovjeđen, pričešćen i primio sv. krizmu. Prepušteno je da sve vodi Božja ruka i da dođe pozitivan odgovor Božjega puka. Budući da su obavljeni svi potrebni kanonski izvidi, i nađeno sve u redu, odlučeno je da Marinovo ređenje bude u Potocima, župi Presvetoga Srca Isusova, u Bijelome Polju kod Mostara. Župnik don Josip Galić rado je i zahvalno pristao i sve upriličio što je do njega. A do njega je bilo prirediti sve što se tiče sv. Mise, pjevačkoga zbora i čašćenja svećenika i kandidatove rodbine u župnoj kući nakon misnoga slavlja i ređenja.

Kako je đakonsko ređenje zakazano za vrijeme večernje sv. Mise, u nedjelju 19. listopada, svećenici, koji su prije podne slavili Mise u svojim župama, mogli su doći u Bijelo Polje. Našlo se oko 20 svećenika u koncelebraciji i u crkvi. Marin je četvoricu svojih školskih kolega - bogoslova iz Sarajeva, koji se također pripremaju za đakonski red na prvu nedjelju Došašća, bude li volja Božja, pozvao da ministriraju. Mnoštvo dječaka našlo se oko oltara da prati obrede ređenja. Roditelji Slavko i Zdenka u prvom su redu.  

     Crkva je bila puna, pogotovo crkveni kor, a nešto je svijeta bilo i pred crkvom. Prije početka sv. Mise župnik je don Josip pozdravio biskupa Ratka, svećenike, vjernike, kandidata Marina koji je imao posebnu stolicu i prostirač pokraj sebe ispred pričesne ograde među pukom. Župnik je podsjetio da su iz bjelopoljske župe četvorica svećenika: fra Tadija Leko (1895.-1926.), don Marko Zovko (1895.-1970.) i brat mu don Jozo Zovko (1904.-1989.) i sestrić im don Marko Perić (1926.-1983.), kotorski biskup (1981.-1983.). A ovo je prvo ređenje u ovoj župi. Inače župnik don Josip u župnom godišnjaku „Potoci“ koji izlazi svakoga Božića od 2007. godine vješto i sustavno, u riječi i slici, otima zaboravu razne događaje i crkvenoga i svjetovnoga života. Vrijedan posao!

Odlomak Matejeva Evanđelja otpjevao je prošlogodišnji đakon i mladomisnik don Ivan Bijakšić, kapelan s Gradine. Kandidata je predstavio don Ivan Štironja, povjerenik za duhovna zvanja u hercegovačkim biskupijama (o Marinu opširnije u Crkvi na kamenu, 8-9/2014., str. 16).

Biskup je u propovijedi govorio o duhovnom zvanju kao posebnu pozivu koji Bog daje „od majčina krila“, a razvija se u dotičnoj osobi ovisno i o osobnoj odluci i o obiteljskoj sredini i o župnoj zajednici. Đakonat je prvi stupanj svetoga reda, drugi je stupanj prezbiterat ili svećeništvo, a treći episkopat ili biskupstvo. Đakoni su podrijetlom iz apostolskih vremena, od samih apostola. Kada su apostoli vidjeli da im ode vrijeme na dijeljenje karitasovih potrepština, a izosta im još potrebnija molitva i propovijedanje, dogovoriše se, sve na Petrovu inicijativu i pod njegovim vodstvom, da služenje kod stolova prepuste Sedmorici novoizabranih kandidata - Stjepanu, Filipu, Prohoru, Nikanoru, Parmenu, Timonu i Nikoli. Položiše na njih ruke. Podijeliše im Duha služenja kršćanskoj zajednici. Ali njihov, đakonski, opseg djelovanja ubrzo preraste obične materijalne stolove, jer se pokazaše sposobnima i propovijedati. Pa im tako Crkva povjeri i dijeljenje sv. sakramenata krštenja i asistiranja ženidbi pod vodstvom višega poglavara. Đakonatom kandidat prima od Crkve dva dara:

brevijar, koji sadrži dnevne biblijske i svetootačke i druge crkvene molitve i čitanja, i

celibat kojim se posvećuje Kristu i Crkvi da nepodijeljena srca služi Bogu i ljudima. Biskup je Marinu osobito preporučio upravo ono što je Crkva stavila u zbornu molitvu Mise ređenja službenika: da budu u „radu zauzeti“, u „molitvi postojani“, u „služenju blagi“. Tako će biti i Bogu mili i ljudima dragi.

Nakon što je na biskupov šesterostruki „Hoćeš li?“ Marin izrekao svoj glasni i odlučni „Hoću!“, uključujući đakonsko ređenje, ponizno vršenje službe, savjesno propovijedanje otajstva vjere, trajan celibat, dnevnu i životnu molitvu, dostojno ophođenje sa sakramentima i konačno iskreno obećanje poštovanja i poslušnosti biskupu, otpjevane su Litanije Svih Svetih, biskup je na kandidata položio ruke, izmolio posvetnu molitvu, predao mu Evanđelistar i poljubac mira!

Župni zbor pod vodstvom s. Bibijane Ćurlin, franjevke, pjevao je nepromjenljive misne dijelove na latinskom, a druge liturgijske pjesme na hrvatskom jeziku. Biskup je na kraju zahvalio članovima zbora ne samo na pjevanju kojim su popratili ovo otajstveno misno i ređeničko slavlje, nego i na ustrajnu dolaženju na vježbe. Ovako se dobro pjeva samo ako se ustrajno vježba!  

Večera je za pedesetak uzvanika priređena u župnoj dvorani a mladi su posluživali.

Marine, slijedili te novi kandidati po Božjemu zovu iz bjelopoljske župe!