Mlada Misa don Marina Skendera
preuzeto sa: http://www.zupapotoci.ba
U nedjelju 07. srpnja 2015. godine naš don Marin Skender, proslavio je Mladu Misu. Bio je to velik događaj za našu župnu zajednicu i malo tko je toga dana ostao ravnodušan. Tomu u prilog govori i činjenica da se odazvala gotovo svaka obitelj u našoj župi, u skladu sa svojim mogućnostima. Time su bjelopoljci pokazali veliko srce i ljubav prema Crkvi, te svojoj domovini. S toga je mladomisnik u uvodu istaknuo: „Svećenik je uzet iz naroda, postavljen za narod i sve što čini, čini u Ime Krista za narod. Zato ova Mlada Misa, nije samo moje slavlje, nego je ovo događaj cijele zajednice, svih nas“.
Na početku svetog misnog slavlja mladomisnikovi roditelji Zdenka i Slavko podijelili su mu svoj roditeljski blagoslov. Nakon blagoslova dvadestak djece dječijeg zbora u lijepo odijevenim bijelim haljinama s ljiljnaima u ruci izrecitirali su nekoliko prigodnih recitacija, te otpjevali dvije prigodne pjesma. Velike zasluge za to, dugujemo i s. Tereziji, voditeljici dječijega zbora. Na svetoj misi uz mladomisnika, bilo je prisutno još sedamnaest svećenika, od toga šest ovogodišnjih mladomisnika: don Josip Čule (Kruševo), don Damir Pažin (Stolac), don Vedran Lešić (Novi Travnik), don Ljubo Zelenika (Prozor), don Stjepan Didak (Turbe) i don Andrej Lukanović (Lukavac). Misno slavlje uzveličao je naš župni zbor, koji se dugo spremao za ovaj događaj, a sve to pod vodstvom s. Bibijane.
U uvodnom pozdravu, župnik don Josip Galić, prisutnima se obratio sljedećim riječima:
Neka je slava Trojedinom Bogu na daru današnjeg dana, pozdravljam sve vas ovdje okupljene u prvom redu našega mladomisnika, njegove roditelje, sve vas dragi župljni i gosti, braću svećenike na poseban način prisutne ovogodišnje mladomisnik, današnjeg propovijednika don Dragana Filipovića te belopoljskog paroha o. Nebojšu Radića.
Na Mladim misama u mom djetinstvu uobičajene recitacije mladomisniku su bile:
„Dobro došao slugo Božji čekali smo na te dugo…“. Marine doista mi smo čekali na te ne dugo, nego predugo.
Posljednja Mlada Misa je slavljena u ovoj župi 1968. slavio ju je fra Drago Marić, karmelićanin, koji je iz Drežanjske župe, a posljedni bjelopoljac mladomisnik je bio sada već pok. don Marko Perić, biskup kotorski daleke 1952. godine.
Dragi mladomisniče Marine, svećenik je sam sebi tajna, a ne samo drugima.
Sveti župnik Arški je govorio: “Svećenik će potpuno shvatiti samoga sebe tek u nebu. Kad bi se shvatio na zemlji umro bi, ne od straha, nego od radosti.“ Svećeničko zvanje nije od ljudi nego od Boga i stoga dobro došao u zbor svećenika, onih koje je Isus darovao svijetu na Veliki Četvrtak. Isus je na križu raširio ruke, da njima zagrli svijet. Ali, kao da su mu se ruke učinile premalenima da sav svijet obujmi. On zaželi da se nađe mnogo ruku, koje bi dohvatile njegove spasiteljske, da tako umnoži svoje ruke rukama svojih svećenika i da svom silom svoje spasiteljske ljubavi zagrli čitavi svijet!
Draga braćo i sestre, evo novog svećenika i novog oltarišta izgrađenog za ovu prigodu.U ovom oltarištu stoji napisano“ Ovo oltariše je podignuto 2015. godine prigodom Mlade Mise Marina Skendera kao uspomena na sve bjelopoljske misnike. Oltar i svećenik su usko povezani, nema oltara bez svećenika niti svećenika bez oltara. Oltar je žrtvenik, događanja ljubavi. Svećenik ga ljubi svaki dan prije svete mise. Neka dragi mladomisniče tvoj poljubac oltaru ne bude Judin poljubac izdaje, nego poljubac vjernosti. Marine u 123 godine iz bjelopoljske župe bilo je tek nekoliko svećenika, neka ti budu za primjer jer su bili poput rijetkog cvijeća ili rijetkog dragog kamenja.
Mladomisniče lijepo je vjerovati Onome u koga se ne može nikada razočarati. Stoga ti poklanjam u ime cijele župe ovo raspelo kao znak i smjerokaz kako se ide kroz život.
Živio i s Božjim blagoslovom!
Propovijednik don Dragan Filipović izrekao je prigodnu propovijed, koju donosimo u cijelosti:
Poštovani naš mladomisniče don Marine, dragi roditelji: Slavko i Zdenka, sestro Kristina i brate Ivica, poštovana rodbino, župniče don Josipe, župljani i svi uzvanici i vjernici. Velika mi je čast progovoriti na današnjem slavlju Mlade Mise. Don Marine, hvala na pozivu i ukazanom povjerenju… nas veže nit ljudskog prijateljstva skoro 10. godina. O tome bi čovjek mogao puno toga lijepoga reći. No ovaj trenutak me tjera u drugom pravcu. Traži da kažem nešto drugo i drugačije. Prije 30. godina, imao sam Mladu Misu. Zato, kao stariji brat, zbog puta koji je iza mene, trebao bih nešto reći o onome što čeka tebe, o putu ispred tebe!
Nekako je uvijek postojao jaz između onih koji vode društvo i onih jednostavnih ljudi, koji to društvo čine. Vlada mišljenje da oni koji su se dočepali vlasti, položaja… misle samo na sebe i da im nimalo nije stalo do običnih ljudi. Znamo, nije to uvijek istina, ali u nekim slučajevima, na žalost, jest! Pastiri se pretvaraju u najamnike. A najamniku nije stalo do ovaca, veli Isus. Kad vidi vuka, najamnik bježi, a vuk ih grabi i razgoni. Bog sebe predstavlja riječima: Ja sam pastir dobri, poznajem svoje i mene poznaju moje. Polažem život svoj za ovce. Slika dobrog pastira koji na ramenima nosi janje, jest simbol naše vjere i nade.Tijekom vremena, pogotovo ovog našeg modernog i tehniciziranog, ova slika je izblijedila. Izblijedila kao i naša vjera. Slika pastira okružena svojim stadom, današnjem čovjeku ne govori ništa. Možda jedino o davno isčezloj idili. O vukovima slušamo jedino u pričama ili čitamo u knjigama. Oni nas ne zabrinjavaju i ne plaše. Nas pritišću drugi jadi. Pritišće nas strah pred smrću, pred nepoznatim, pred bolešću, ostavljenošću, starošću. Plaši nas osjećaj nemoći, iskustvo bez-smisla, iskustvo bez-izlaznosti situacije u kojoj se nalazimo, mi i cijelo čovječanstvo. No, rijetko smo svjesni da smo sami stvorili situaciju u kojoj se nalazimo. Još k tomu: pobožanstvenili i idealizirali smo tijelo, individualnu slobodu, uspjeh, užitak. Neprestano trčimo za komforom i slatkim životom. Zavidni smo na uspjehu drugih. Često jadikujemo, kukamo, prozivamo, optužujemo, osuđujemo. Trošimo razne količine alkohola. Postali smo ovisni o raznim pilulama, drogama. Na cestama i sportskim terenima ponašamo se… u najmanju ruku čudno. Što se krije iza svega toga? BIJEG! Bijeg uplašenog i progonjenog čovjeka. Želimo se sakriti. Želimo zatvoriti oči pred stvarnošću s kojom smo se susreli, s kojom smo suočeni.
Dragi don Marine. Gdje smo mi, gdje si ti sutra u svemu ovome? Kad razmišljam o mojih minulih trideset, mislim na tvoje buduće godine … i molim se, molim se za tebe i za sve nas… jer te ovo sve čeka. I ti ćeš biti negdje postavljen za vođu, učitelja, pred-molitelja, pastira, pred-voditelja, bar jednog dijela božjeg naroda. Čuvaj se da između tebe i toga naroda ne dođe do ne-pre-mostivoga jaza. Čuvaj se uloge najamnika. Budi produžena ruka Dobrog pastira. Ako moderni čovjek i ne zna što to znači… pokaži mu to svojim primjerom života i riječi. Budi božanski mudar i znaj otkriti vuka koji se približava tebi i tvom stadu…i u najljepšem odjevnom ruhu. Rijetko svećenika zovu tamo gdje se veseli i pjeva. Neka, nemoj se žalostiti zbog toga. Zato je svećenik stalan gost tamo gdje se umire, tamo gdje vlada ostavljenost, napuštenost, bolest, samoća, gdje je zavladao strah… Nemoj zbog toga biti tjeskoban, nego se naoružaj božjom mudrošću i strpljivošću. Idi tamo, rasprši sumnje, donesi nadu, ponudi vjeru, otjeraj strah, budi hrabar i hrabri potrebne. Sij pravu i čistu pšenicu. Budi pastir! Ne najamnik! Jer upravo u ovakvoj situaciji, potreban nam je dobri pastir. Potrebno nam je iskustvo dobroga Boga koji nikoga ne ostavlja sama, pred kim nitko nije nepotreban, nitko izgubljen. Ja sam pastir dobri, poznajem svoje i mene poznaju moje, veli Isus. On uistinu poznaje naše jade, sve situacije u kojima se možemo naći. Ne samo po svom Božanskom sveznanju, nego upravo po ljudskom iskustvu. On zna što znači kad te prijatelji ne razumiju, kad te izdaju, kad te prokunu i odbace, kad te svi napuste. On zna teško iskustvo svakidašnjice, tamu nesretnih momenata ljudske sudbine. On dobro, dobro zna što znači biti čovjek. Na vlastita pleća preuzeo je teret čitavog čovječanstva i tako opterećen stao pred sudca. Iskusio je strahotu muka, potpunu ostavljenost, tjeskobu, smrt… ali, ali… ali nadvladao sve to! Postao je jači od tjeskobe i ostavljenosti, od muke i smrti. Oni koji njemu pripadaju, to znaju i zato mu pripadaju!
Dragi don Marine: i ti to znaš, zato si krenuo za njim, zato mu pripadaš, zato si njegova produžena ruka, zato si pastir, zato si pošten sijač njegove svete nauke, zato si njegov glas: u radosti i žalosti… u riječi i djelu… u primjeru i svakom sakramentu. Danas je prava poplava od sijača i pastira. To su: roditelji, odgojitelji, učitelji, profesori, svećenici, pisci, novinari….. televizija, radio, redatelji, pjevači i pjevaljke, svi pinkovi… a trikovi! Sve zvijezde koje ne sjaje! Svi idoli, vođe… a zavode. Sve iscjelitelji… a istjeritelji svake osobne koristi. Od svih njih znaj izabrati BOŽJE i PRAVE. Na tebe je palo oko Galilejskog pastira i sijača. Ti danas stupaš pred njim! Velika čast i velika odgovornost.
Evo nekoliko savjeta:
- Budi najprije čovjek.
- Budi pravi čovjek – ko’ kruh.
- Budi prijatelj Isusov /euharistijski prijatelj/
- Budi mudar … i čuvaj se mudrijaša
- Budi prijatelj svima a posebno poniženima
- Budi čovjek molitve, Božje riječi i budi od riječi
- Budi sin Marijin
- Budi sretan! Sreća je imati prijatelja. To neka bude narod božji s kojim ćeš dijeliti dobro i zlo. Kome ćeš biti pravi pastir, dobar ko kruh i dijeliti pravi Kristov kruh.
Moli i molit ćemo: „K tebi Gospodine uzdižem dušu svoju, u tebe se uzdam, Bože moj!“ Vodi me, upravi i pomozi da budem pravi sijač na tvojoj njivi …. i pravi pastir po srcu tvojemu, na tvojim pašnjacima. Amen!
Nakon ovih bratskih i poticajnih riječi don Dragana, izrečena je prigodno sastavljena molitva vjernika, a po tom prinos darova. Darove su prinjeli ministranti i mladi iz naše župe obučeni u narodne nošnje (kruh, vino i voda), zatim kalež i ciborij koji su mladomisniku darovali Boro i Željka Zovko, bijela misnica i štola su poklon Školskih sestara franjevki iz Bijeloga Polja, a u njihovo ime dar prinose s. Robertina i s. Leopoldina, mladi iz župe Presvetoga Trojstva Blagaj – Buna, gdje je mladomisnik boravio u sklopu šeste (pastoralne) godine studija kao đakon, poklonili su kolar košulje. Svima iskreno i od srca hvala!
Na samom kraju misnoga slavlja, naš mladomisnik je sa spomenutom šestoricom svojih kolega mladomisnika, prisutnim misarima uputio mladomisnički blagoslov. Slavlje i bratsko druženje se nastavilo na obližnjem župnom igralištu, gdje je bio postavljen šator.
