Preminuo fra Petar Vlašić, bivši župnik naše župe

U četvrtak 8. studenoga u Međugorju je, okrijepljen svetim sakramentima, nakon teške bolesti, preminuo fra Petar Vlašić, aktualni međugorski župnik.
Fra Petar je preminuo u 75. godini života, 51. godini redovništva i 47. godini svećeništva.
Obnašao je službe župnog vikara, župnika, gvardijana i definitora.
U Međugorju je boravio od 1999. godine, a službu župnika obavljao je od kolovoza 2007. do svoje smrti.
Pokop je bio u petak 9. studenoga na groblju Kovačica gdje je fra Petar pokopan u fratarsku grobnicu.
Pokojnikovo tijelo bilo je izloženo u župnoj crkvi od 13 sati, a sprovodni obredi započeli su sv. Misom zadušnicom u 15 sati. Misno slavlje predvodio je mons. Ratko Perić, biskup, u koncelebraciji s fra Ivanom Sesarom, provincijalom, fra Rozom Brkićem, gen. definitorom hercegovačke franjevačke provincije, fra Marinkom Šakotom, župnim upraviteljem, te s još oko 180 svećenika.
U uvodu je biskup rekao da zadušnicom molimo za dušu pokojnika, a sprovodom činimo dužni ispraćaj tijela pokojnika i vraćamo ga zemlji odakle je uzeto. Izrazio je sućut cijeloj Provinciji, zatim međugorskoj, te rodnoj župi sv. Stjepana, Gorica-Sovići, te bližoj i daljoj obitelji i rodbini. Zahvalio je fra Petru na 47 godina svećeničkog služenja i rada u ovoj Biskupiji i to na deset župa. Fra Petar je umro u 75. godini, kad svećenici i biskupi idu u mirovinu, on je u toj godini otišao u Božju mirovinu i mir, zaključio je biskup.
Homiliju je izrekao provincijal. Između ostalog, rekao je: „Na našega fra Petra dadu se doslovce primijeniti riječi starozavjetnoga pjesnika: Gospodine, ne oholi se, ne gordi se moje srce niti se moje oči uznose. Ne žudim za stvarima velikim, niti za čudima što me nadvisuju. Ne, ja sam se smirio i upokojio svoju dušu. Kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša moja počiva u Gospodinu (Ps 131).
Gajeći silnu ljubav prema svojoj Provinciji, svom zvanju, a napose prema Crkvi, za susret s Gospodinom fra Petar se pripremao cijeloga svoga ovozemaljskog života hraneći se svakodnevno onom hranom  koju je Isus obećao za  život vječni govoreći nam tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima vječni život, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan (Iv 6,54).
Iz fra Petrova krhkog tijela zračila je istinska pobožnost i franjevačka jednostavnost. Gdje je god djelovao, ostavljao je svijetao trag, što svjedoči i činjenica da ga se vjernici na župama na kojima je djelovao uvijek rado i sa zahvalnošću sjećaju…
Hvala ti za tvojih 47 godina svećeništva u ovoj zemlji Hercegovoj, za služenje Bogu i narodu, Gospi i tolikim hodočasnicima koji su dolazili, koji su te voljeli i rado susretali.“
Na kraju misnog slavlja od fra Petra se oprostio fra Marinko Šakota, iznijevši njegov životopis i zahvalivši mu na bratskom životu i primjeru strpljivosti u bolesti. Također je zahvalio svima koji su fra Petru pomagali u najtežim trenucima, bolničkom osoblju u Čitluku i Mostaru, te posebno Berislavu Kozini.
U ime rodne župe, od pokojnika se oprostio fra Željko Grubišić, župnik u Gorici-Sovićima. Naglasio je da je fra Petar rado dolazio u svoju župu i bio prepoznatljiv po svom smijehu i srdačnom saobraćanju sa župljanima.
U ime fra Petrovih kolega skupu se obratio fra Marinko Leko, župnik u Rakitnu. Fra Marinko se prisjetio zajedničkih trenutaka i početaka, zahvalio Kolegi na ljudskosti, prijateljstvu i jakom svjedočanstvu svećeničkog i fratarskog života koje je fra Petar živio na svoj jednostavan ali upečatljiv i izvoran način.
Nakon što je biskup podijelio misni blagoslov, provincijal je izrekao posljednje preporuke za pokojnika i blagoslovio lijes. Novaci su ponijeli križ, sliku i cvijeće, međugorski svećenici lijes, te se procesija, moleći slavna otajstva krunice, uputila ka Kovačici. Procesija se protezala od crkve do groblja i tako spojila mjesto molitve i rada s posljednjim počivalištem na zemlji.
Nakon blagoslova groba, lijes je uz zvuke Kraljice neba, koju je predvodio međugorski župni zbor, spušten u franjevačku grobnicu.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!