PRVA PRIČEST U NAŠOJ ŽUPI

Prva pričest u našoj župi zakazana je na svetkovinu Bogojavljenja, kada se u Crkvi objavljuje nadnevak Uskrsa i ostalih važnih termina u liturgijskoj godini. Za sakramente ispovijedi i pričesti djecu su pripremali đakon don Marin i župnik don Nikola. Apsolutno se ne nailazi na problem hoće li djeca naučiti ono što im se zada. Čini se što im se više zada to bolje nauče. U toj su životnoj dobi kao spužve koje upijaju vjeronaučno i svako drugo znanje i zbog toga im treba što više znanja uliti. Kako se približavao dan Prve sv. pričesti tako su bili veseliji i radosniji što će primiti kako kažu hostiju ili Tijelo Kristovo. Svečano predstavljanje prvopričesnika bilo je u trodnevnici za Stepinčevo kada su svečano izlazili i izgovarali svoje želje što žele postati kada odrastu. Donosili bi svoje fotografije koje su zalijepljene u 3 grozda koja su napravili djelatnici caritasova „Emanuela“. Njihove fotografije čekale su ih u crkvi do slavlja Prve pričesti, nakon toga izložene su u prostorijama katehetske dvorane.

Dan prije Maloga Uskrsa, u subotu 11. travnja u 15 sati došli su zajedno sa svojim roditeljima na prvu sv. ispovijed te u redu jedno po jedno dolazilo govoreći grijehe kroz djetinjstvo i izlazeći čiste duše poput sutrašnje Bijele nedjelje u koju ćemo slaviti njihovo sjedinjenje s Kristom u sakramentu euharistije.

Osvanuo je prelijep proljetni dan, prvopričesnici u pratnji roditelja dolaze u župnu kuću gdje ih lijepim riječima dočekuju đakon i župnik. Redaju se u procesiju i polaze prema crkvi na zvuk zvona. Dvoje po dvoje u redu, malo više dječaka nego djevojčica. Poklanjaju se pred oltarom i kite prezbiterij svojom bjelinom. Iz klupa ih prate veseli pogledi roditelja, djedova i baka te mnogobrojne rodbine. Odmah grupa dječaka izlazi pred oltar i prigodnom recitacijom pozdravlja sve nazočne. Vraćaju se na svoja mjesta i otpočima sv. Misa. Misna čitanja imaju prvopričesnici dok psalam pjevaju jedan prvopričesnik i jedna prvopričesnica. Đakon navješta evanđelje a župnik na temu koja je određena za ovogodišnju Prvu pričest započinje sa sljedećom propovijedi:

Prvopričesnička propovijed:

Pošla djeca u vinograd. Idu u dvije skupine. U jednoj 12 djevojčica a u drugoj 19 dječaka. Usput se razgovaraju.

Moj djed ima najveći i vinograd. Ne moj djed ima najveći vinograd, kad salije vino svake mu godine treba još jedna bačva. Tako oni usput razgovaraju i u svojim dječjim glavicama razmišljaju u čijeg je djeda veći vinograd. Kaže jedna od njih. Hajdemo sada u vinograd tvoga djeda jer je u njega najslađe grožđe. Odakle ti znaš da je najslađe grožđe baš u vinogradu njegova djeda? Znam jer je njegov djed svaki dan u vinogradu. Kada je vrijeme obrađivanja zemlje on porani ujutro i napravi posao. Kada je vrijeme obrezivanja on to na vrijeme učini i baci one grane koje nisu dobre. Kada je vrijeme plijevljenja on angažira sve ukućane i svi skoče da lozu dotjeraju na najbolji red. Kada je vrijeme trganja on pomno pazi koje je grožđe dobro za jelo a koje ćemo iskoristiti za piće.

Kako to da je u njega baš to tako sve posloženo? Zato što on zna za Božju zapovijed s prve stranice Biblije a to je zapovijed o radu, pa kada radi on je onda i radostan i svi koji s njim rade su radosni. Vidiš li da radost dolazi od iste riječi a to je rad. Ako radiš onda si radostan a ako ne radiš onda nisi radostan.

Usuglasiše se djeca u jedna glas: Hajdemo sad svi u vinograd njegova djeda!

Zaputili se i dolaze do tog najboljeg vinograda. Kad tamo velika ograda koja brani ulazak u vinograd. Ne mogu je preskočiti niti u vinograd ući. Što ćemo sad? Kako ćemo ući u vinograd? Ne preostaje nam ništa drugo nego upitati vlasnika vinograda možemo li zasladiti naša usta mala. Znaš li da smo učili na vjeronauku kako nije dobro krasti jer tako griješimo protiv 7. Božje zapovijedi. I ova ograda je znak kako trebamo stati i ne ići dalje. Zar nisu tako pogriješili i prvi ljudi kada su imali zabranu od Boga da ne jedu sa stabla dobra i zla u rajskome vrtu? Nailazi slučajni prolaznik i nudi djeci da preskoče u tuđi vinograd preko najniže ograde. Što ih više nagovara djeca se sve više otimaju njegovu zlom prijedlogu. Zar nismo učili na vjeronauku kako je đavao nagovarao Adama i Evu da ne smiju jesti u tom vrtu. Ovo nam je upozorenje koje nas odvraća od Boga i ne želimo u svom životu pasti pod zamke Zloga. Nego hajde otrči do svoga djeda i pitaj ga da nam otvori kapiju i probamo bobe grožđa koje nas toliko privlače. Otrča mali do djeda a djed kada ga unuk zamoli brže bolje upali auto, otključa kapiju i pusti dječicu u vinograd da okrijepe malo tijelo. Uživa djed gledajući malene jer zna za onu Isusovu: „Pustite malene k meni njihovo je kraljevstvo nebesko“. Gleda ih djed i divi se njihovoj bezbrižnosti kojom idu od trsa do trsa i na njemu traže plod koji će im dati snagu te razmišlja ovako:

Tko mi je dao zemlju? Dragi Bog. Tko mi je dao ruke i noge da mogu biti svakodnevno u vinogradu? Dragi Bog. Tko mi je dao snagu da mogu obrađivati vinograd? Dragi Bog. Tko mi je dao djecu i unučad da ih mogu gledati dok su u vinogradu? Dragi Bog. Tko mi daje plodove i produkte od loze? Dragi Bog. Koju je tvar Isus uzeo da bi ostao trajno među nama? Vino i komad kruha. Dok ih djed tako promatra dolaze mu ususret zabrinuti roditelji koji traže svoju djecu. I taman da ih nagalame djed ih smiruje. Pustite dječicu neka se raduju i vesele jer je njih Isus blagoslivljao kada su ih k njemu dovodili. Pustite dječicu i učite od njih što znači biti krotka i ponizna srca. Priča djed dalje roditeljima: Čuo sam da je u Italiji, kod Napulja bio jedan siromašni seljak koji je imao sina Salvatorea, koji je želio biti postolar, ali mu otac to nije dao. Dolazila je pričest njegove male sestre. Haljinu su dobili u crkvi,a li mala nije imala cipela. Dan prije Prve sv. Pričesti Salvatore posudi u jednoga prijatelja postolara kožu i radio je cipele cijelu noć i ujutro je sestri donio nove cipele. Otac je bio sretan i dozvolio mu da bude postolar. Postao je najslavniji postolar na svijetu, silno se obogatio i imao ogromnu radionicu u Firenzi. Kod njega su naručivale cipele princeze, kraljice i glumice. Da nije bilo sestrine prve svete pričesti možda se ne bi odvažio na ovo bratsko djelo ljubavi.

Dragi roditelji, nastavlja djed, nemojte djeci braniti da razviju talent koji u sebi imaju kao prvopričesnici ili stariji. Uz rad se vježbaju jer od malih stvari postaju velika djela. Pomozite im da svakodnevno rastu uz nebesku hranu koju će primiti s oltara. Samo jedna pričest moćna je i dostatna da i njih i nas učini svetima i savršenima.

Ovako je nadalje mudri djed poticao roditelje da djecu odgajaju u pravoj vjeri i da im u vinogradu pokažu kako će ljubiti Boga koji nam je sebe ostavio pod prilikama kruha i vina. Pogledajte reče: Loza dobiva svoju hranu i potrebni sok iz trsa na kome raste. Njezin život ovisi o trsu. Ako je odvojiš od trsa, života joj nema. Dokle je na trsu dobiva potrebne sokove i donosi dobar rod. Krist je taj trs s koga mi rastemo i dobivamo životne sokove. Čim se odraste počne se napajati drugim sokovima nekih drugih trsova te se naša duša otruje. Čim nismo u Kristu postajemo divlji. Onaj tko živi na Kristu i tko pije njegove sokove donijet će zrele plodove i neće usahnuti nikada. Stoga, dok smo živi ostanimo na pravome trsu, Isusu Krstu, jer ćemo samo tada moći donijeti pravi rod.

Zato dragi roditelji vodite svoju djecu pravome Vinogradaru, Kristu Gospodinu, da ih on krijepi i vodi te kroz sakramente imaju još veću radost.

Tako roditelji danas dovedoše djecu do oltara i gledaju ih s ponosom poredane oko Krista jer Svetootajstvo u tabernakulu i dijete na pričesnoj klupi ljepšega pogleda nema u Božjim očima.

Dok ih promatrate i za njih molite preporučite ih dragom Bogu, kojega primaju, da to neprocjenjivo blago nose u svom srcu kao dragulj koji je potreban za bogatstvo duše.

A vi dragi prvopričesnici budite „Kristonosci“ poput pokretnoga tabernakula i otvorite svoje srce bližnjima poput maloga Salvatorea. Amen!

Nakon homilije svi se zajedno odriču Sotone a prihvaćaju Boga, kojega ispovijedaju preko molitve Hrvata katolika: Čvrsto vjerujem. Još sjeli nisu a započinje molitva vjernih (3 dječaka i 3 djevojčice). Čim je izmoljena molitva vjernih dolaze dječak i djevojčica za ambon i započinje prinos darova. Prinose se loza, hostije, vino, voda i kalež. Svakome dječaku po jedan dar kojega donose na oltar.

Poslije euharistijske molitve i Očenaša pristupili su Prvoj sv. pričesti zajedno sa svojim roditeljima u pratnji. Pomalo sa strahom pristupaju ali vrlo lijepo se pričešćuju odlazeći na svoja mjesta kako je i planirano na probama.

Na kraju sv. Mise župnik svima zahvaljuje na trudu u pripremama: od pjevača do ministranata u crkvi i od baka i djedova do braće i sestara u obiteljima koji su ih poticali na vjerski odgoj.

Na kraju je skupina prvopričesnika prigodnom recitacijom zahvalila svima te su se podijelili u tri skupine gdje se nalaze mikrofoni i otpjevali pjesmu bivšega blagajsko-bunskoga župnika don Ive Šutala „Hvala mama, hvala tata“.

Svi smo se zajedno fotografirali za uspomenu a onda su krenula pojedinačna fotografiranja u crkvi i ispred crkve.

Slavlje se nastavio u obiteljskim domovima.