Put križa naše župe na brdo Hum poviše Mostara

U srijedu, 13. ožujka u mostarskoj Katedrali održan je Studijski dan o Kristovu križu pod naslovom "In hoc signo vinces". Značenje ovoga latinskoga naziva vidi ovdje: http://cbismo.com/index.php?mod=vijest&vijest=1164.

Prema mišljenju i izjavama sudionika bio je ne samo teološki govor o križu nego i prava kršćanska meditacija i hvalospjev Križu Gospodinovu u kome je spas, život i uskrsnuće naše. Nakon predavača koji su nastupili uslijedila je plodna diskusija.
Prije 13 godina, jubilarne 2000., podignut je križ, simbol kršćanstva, patnje i muke na mostarskom brdu Humu. Od podnožja Huma do jubilarnoga križa postavljeno je 14 postaja križnoga puta. Iako još nisu sve dovršene ide se i razmišlja u tom pravcu uređenja cijeloga križnoga puta.
Naša je župa tradicionalno i ove godine pošla organizirano počastiti Kristov jubilarni križ. Zakazali smo polazak ispred crkve na Buni u 15,30 sati a početak pobožnosti u 16 sati. Vrijeme skoro pa idealno budući da je cijeli prošli tjedan padala kiša, a u subotu bilo tako hladno sa sjevernim vjetrom da se ne bi mogao ni održati Put križa.
U župi Dračevo zaređen je novi đakon naših biskupija don Ivan Bijakšić, rodom iz Mostara. Na ređenje je išao i župnik don Nikola, koji je podrijetlom iz dračevske župe, a don Ivanu je predavao u Srednjoj školi, dok je svetu Misu na Buni slavio don Milivoj Galić, koji je 40 godina bio dušobrižnik u Njemačkoj. Ima i brata svećenika don Nedjeljka, koji je dugi niz godina bio župnikom naše susjedne župe Gradina.
Kada je župnik došao s ređenja dočekao ga je veseli ministrantski zbor. Svi obučeni i spremni za Hum. Sve su bratski rasporedili i jedva čekaju polazak. Dio naroda pošao je autobusom a dio sa svojim osobnim prijevozom. Ovom prigodom zahvaljujemo i Mostarbusu koji nas je počastio vožnjom.
Došavši do prve postaje započeli smo pobožnost. Mladi su predmolili križni put sv. J. M. Escrive dok smo između postaja molili Gospinu krunicu razmišljajući kroz žalosna otajstva, pjevali Gospin plač, korizmene pjesme i dio puta u tišini razmišljali o Kristovoj i osobnoj patnji. Koračajući od postaje do postaje željeli smo biti bolji: manje Pilati u svakodnevnici, ne suditi drugima nego to prepustiti Gospodinu Bogu, prihvaćati svoj križ kao što je Krist prihvatio svoj. Dizati se nakon životnih padova ma koliko ih god bilo. Moliti se nebeskoj Majci za pomoć i zagovor, biti Šimuni Cirenci drugima u nevolji, otirati suze onima koji pate, tješiti ucviljene i uplakane, ne ukazivati na sramotu drugih, ne zabijati čavle i strijele drugima u srce, ne rugati se drugima svlačeći s njih ljudsko dostojanstvo, moliti se za pokojne i moliti se Bogu da kroz patnju, križ i bol zaslužimo vječnu radost.
Ispred humskoga križa završili smo pobožnost molitvom jačajući svoju vjeru u Krista mučenoga, raspetoga i Uskrsnuloga.