29. NEDJELJA KROZ GODINU (C)

1. čitanje: Izl 17, 8-13

U one dane: Dođu Amalečani i zaratuju s Izraelcima kod Refidima. A Mojsije reče Jošui: »Odaberi momčad pa pođi i zapodjeni borbu s Amalečanima. Ja ću sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci.«
Jošua učini kako mu je Mojsije rekao te zapodjene borbu s Amalečanima, a Mojsije, Aron i Hur uzađoše na vrh brda. I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani. Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen i staviše ga poda nj. On sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunčanog zalaska. I Jošua oštricom mača svlada Amaleka i njegov narod.

Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam: 121 (120)

Pomoć je naša u imenu Gospodina
koji stvori nebo i zemlju. 

K brdima oči svoje uzdižem:
odakle će mi doći pomoć?
Pomoć je moja od Gospodina
koji stvori nebo i zemlju. 

Tvojoj nozi on posrnuti ne da
i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.
Ne, ne drijema i ne spava
on, čuvar Izraelov. 

Gospodin je čuvar tvoj,
Gospodin je zasjen tvoj s desne tvoje!
Neće ti sunce nauditi danju,
ni mjesec noću. 

Čuvao te Gospodin od zla svakoga,
čuvao dušu tvoju!
Čuvao Gospodin tvoj izlazak i povratak
odsada dovijeka!

2. čitanje: 2 Tim 3, 14 — 4, 2

Predragi! Ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su te kadra učiniti mudrim na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu. Sve Pismo, bo-goduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo prikladan. Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te Pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: Propovijedaj riječ, uporan budi — bilo to zgodno ili nezgodno — uvjera­vaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje: Lk 18, 1-8

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne šuštati: »U gradu nekom bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: Tako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me!'«
Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane, koji dan i noć vapiju k njemu, sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«

Riječ Gospodnja!