SVETO TRODNEVLJE

U Sveto trodnevlje ubrajamo Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu. To su najveći spomendani povijesti čovječanstva koji govore o muci, smrti i uskrsnuću Gospodina našega Isusa Krista. To su dani u kojima je naš Spasitelj otkupio svijet. Sveto trodnevlje počinje misom Večere Gospodnje, nastavlja se liturgijom ili obredima Velikog petka, uskrsnog bdijenja, dnevnom misom na Uskrs, te službeno završava večernjom uskrsnog dana. Uskrs ili Vazam (od grč riječi azima koja doslovno znači beskvasni kruh) je najstarija i najveća svetkovina kršćanske zajednice.

Na Veliki četvrtak (Večera Gospodnja), nema dnevnih svetih misa, jedino večernja, koja je godišnji spomen-čin ustanovljenja svih naših euharistijskih slavlja. Pojednostavljeno, to je rođendan svete Pričesti i svetog Reda. U katedralama, kao matičnim crkvama svake biskupije, biskup ujutro ovog dana slavi misu posvete ulja kada blagoslivlja sveta ulja: krsno (krizmeno), bolesničko i ređeničko. Nakon biskupove propovijedi, svećenici obnavljaju obećanja dana na ređenju da će vjerno obavljati prihvaćenu službu. Uvečer se u svim župnim crkvama slavi misa Večere Gospodnje. Nakon evanđeoskog izvještaja o Isusu koji za vrijeme ove večere učenicima pere noge, sam predvoditelj slavlja u nekim zajednicama pere noge dvanaestorici odabranih i tako podsjeća sve okupljene da je euharistija upućena na život i bratsku ljubav svih kršćana. Svečano se u misi pjeva Slava i kroz to vrijeme zvone sva zvona u crkvi. Nakon Slave, zvona i orgulje šutjet će do Slave Vazmenog bdijenja. Čim se završi misa, odmah se na sporedni oltar svečano prenosi i pohranjuje Sveto otajstvo, a za to vrijeme se pjeva Usta moja, uzdižite. Nakon toga, svećenik raskrije oltar koji predstavlja Krista sramotno svučenog na Kalvariji. Tada počinje sveta i poniruća šutnja, kroz koju možemo naslutiti misterij Kristova događaja.

Na Veliki petak nema svete mise, već samo obredi koji su puni simbolike. Pokora, žalost, ozbiljnost, zapovjedni post i nemrs daju svoj pečat ovom danu. Isusovo umiranje i smrt potiču nas na razmišljanje o smrti – smrti kao posljedici grijeha, u čitavoj njezinoj strahoti. Zato je Crkva puna žalosti. Čovjek je svojim neposluhom skrivio tu smrt, pa Crkva oplakuje i okajava krivicu čovjeka, kod križa i groba Isusova, te vapi za milosrđem. Obredi započinju prostracijom svećenika u šutnji. Nakon toga slijedi Služba riječi ili čitanja kojih je vrhunac svake godine Muka po Ivanu. Svećenik nakon homilije izriče sveopću molitvu i tumači nakanu. Nakon poziva prignimo koljena, vjernici u crkvi kleknu na oba koljena i ponizno mole Boga da usliša molitve; na drugi poziv ustanite, vjernici ustaju i sjedinjuju se s molitvom svećenika. Ove molitve su vrlo stare, te uključuju sve ljude: od Pape, vjernika, katekumena (kandidata za krštenje), bolesnih, gladnih, zatvorenih, putnika, iseljenika i umirućih, kršćana koji nisu u punom zajedništvu s katoličkom Crkvom, Židova, članova nekršćanskih religija, do upravitelja država i onih koji ne vjeruju u Boga. Slijedi otkrivanje i klanjanje svetom Križu. Ono započinje predstavljanjem križa okupljenoj zajednici: "Evo drvo Križa, na kom je visio spas svijeta!". Vjernici se mogu slobodno pokloniti Križu ili ga poljubiti. Poželjno je da to učini svaki član zajednice. Dok traje poklon ili ljubljenje Križa, pjeva se stara tužaljka Usta moja. Posljednji dio obreda ovog dana jest sveta pričest, a započinje Molitvom Gospodnjom, nema znaka mira, već se samo pristupi pričesti. Obredi završavaju otpusnom molitvom te se vjernici razilaze u šutnji. Tišina je u crkvi i srcima vjernika. Od obreda Velikog petka kroz cijelu Veliku subotu Crkva je u tišini.

Navečer se vjernici okupljaju na Vazmeno bdijenje. Prvi dio je Služba svjetla. Svećenik pred ulaznim vratima crkve blagoslivlja vatru – znak života i radosti. Vatra bukti, raspiruje se i grije, ona okuplja ljude oko sebe. Na toj vatri se upali velika usrksna svijeća – simbol Krista Uskrsloga. Potom se u procesiji unosi u zamračenu crkvu i na tri mjesta se zaustavlja i kliče: Svjetlo Kristovo! Od nje ministranti pale svoje svijeće i prenose plamen dalje, kao što se svjetlo vjere prenosilo s koljena na koljeno, od naroda do naroda. Potom se upale sva svjetla u crkvi i svi s upaljenim svijećama slušaju veličanstveni Vazmeni hvalospjev uskrsnoj svijeći. Nakon toga se utrnu svijeće i slijedi Služba riječi koja iznosi ključne događaje povijesti spasenja; potom krsna služba s litanijama svih svetih, blagoslovom vode, krštenje odraslih ili obnova krsnih obećanja i euharistijska služba. Zvona ponovno zvone na Slavu. Tako smo ušli u najveću svetkovinu USKRS.