BLAGAJ: MISA - KRIZMA - 40. MISNIČKA OBLJETNICA

Na VI. nedjelju uskrsnu - 25. svibnja 2014. u 11.00 sati svečano u blagajskoj crkvi Presvetoga Trojstva: sv. Misa na koju su došli redoviti nedjeljni misari, sv. krizma na koju je došao 51 krizmanik i krizmanica i 40. obljetnica misništva domaćega župljanina sadašnjega nadbiskupa u Zadru msgr. dr. Želimira Puljića.
Župnik don Nikola Menalo, u dogovoru s mjesnim biskupom Ratkom i zadarskim nadbiskupom Želimirom, premjestio je ovogodišnju krizmu iz nove župne crkve s Bune u obnovljenu blagajsku crkvu. U početku su predstavnici krizmanika u znak srdačna pozdrava izrazili dobrodošlicu i Nadbiskupu i Biskupu i uručili im bukete cvijeća. Župnik je u ime cijele župe očitovao radost što u ovoj prigodi može pozdraviti oba Biskupa kao i hercegovačkoga provincijala fra Miljenka Šteku i druge svećenike koji su sudjelovali u koncelebraciji, kao i vlč. don Tomislava Zubca koji je đakonski posluživao kod sv. Mise i kod sv. krizme.
Misno je slavlje predvodio nadbiskup Želimir, rođen 7. ožujka 1947. u Kamenoj, u toj je blagajskoj crkvi kršten, prvi put ispovjeđen i pričešćen i krizman. Sakrament sv. krizme podijelio mu je 9. prosinca 1956. msgr. Andrija Majić, delegat biskupa Petra Čule koji je u to vrijeme kao crkveni svjedok robijao u komunističkoj zeničkoj robijašnici. Dio je krizmanika izgovarao molitve vjernika, a njih četrdeset zataknulo je isto toliko crvenih ruža u posudu pred oltarom u znak Nadbiskupova svećeništva. Mladi su pjesmom i glazbom poticali na pobožan doživljaj svega liturgijskog slavlja.
Biskup je Ratko u prigodnoj propovijedi podsjetio na Želimirovo prezbitersko ređenje u Rimu 24. ožujka 1974. zajedno s dvojicom kolega: don Petrom Vrankićem iz Glavatičeva i don Jakovom Grgićem iz Banje Luke.
Propovjednik je rekao da će pod ovom sv. Misom po biskupovim rukama sići sedam darova Duha Svetoga na preko 50 pripravnika osmoga razreda ove župe. Krizmanik je pozvan da po tim darovima, od mudrosti do bogobojaznosti, odgovori svakomu koji od njega zatraži „obrazloženje nade“ i radosti koja je u njemu i u svima nama kršćanima, kako poručuje u drugom današnjem čitanju Prve Petrove (3,15-18). Petar poglavarski i učiteljski traži od svakoga kršćanina - počevši od probuđena i razumna krizmanika - da daje razumljivu obranu onoga u što vjeruje, čemu se nada i što nesebično i vjernički voli. Svaki bi krizmanik - ako govorimo o kršćanskoj zrelosti - trebao uložiti sav svoj duhovni napor da zna obrazložiti smisao svoga vjerovanja i samomu sebi i svojima u kući i svima s kojima dolazi u dodir. A oni koji su pozvani u duhovni stalež, to osjećaju kao poseban dar, koji prolazi kroz razne životne žrtve uvijek svjesni svojih obveza i odgovornosti prema Bogu i prema ljudima.
Osvrćući se na 40. obljetnicu misništva biskup je spomenuo da je Želimir bio zaređen za svećenika ove Mostarsko-duvanjske biskupije, iz koje ga je Papa imenovanjem za biskupa „inkardinirao“ kao „promicatelja katoličke i apostolske vjere“ najprije u Dubrovačku biskupiju, 7. prosinca 1989., koju mu je povjerio i koju je on vodio oko 20 godina, a potom ga 15. ožujka 2010. premjestio za nadbiskupa u Zadar. "A on je uvijek bio i ostao vjeran ovoj svojoj rodnoj i župi i biskupiji:

i kao sjemeništarac kada ga je biskup Čule primio i poslao u Dubrovnik - četiri godine (1962.-1966.), iako su njegovi roditelji Ivan i Ana Ragužuša već bili u Požegi, a i sam je završio 8. razred u Slavoniji;

i kao bogoslov u Splitu i vojnik u Sloveniji - druge četiri godine (1966.-1970.);

i kao student teologije u Rimu do ređenja - treće četiri godine (1970.-1974.);

i kao postdiplomac nakon svećeničkoga reda - četvrte četiri godine (1974.-1978.);

i kao prefekt studenata na Visokoj vrhbosanskoj školi u Sarajevu dvije godine (1978.-1980.);

i kao prefekt studija u istoj ustanovi šest godina (1980.-1986.);

i kao rektor Bogoslovnoga sjemeništa u Sarajevu tri godine (1986.-1989.);

i kao aktivni dubrovački biskup dvadeset godina (1990.- 2010.);

i kao zadarski nadbiskup od 2010. do danas;

i kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije od 2012. godine.

Ostao je privržen ovoj biskupiji iako je, velim, sav svoj 12-godišnji pripravnički, i 16-godišnji svećenički, i 24-godišnji biskupski život i rad proveo izvan Kamene i Hercegovine. Gledajući na život kao trajno hodočašće, u Želimira se obistinila ona evanđeoska: tko je vjeran u malome, vjeran je i u velikome, odnosno ako odgovoriš službi manje odgovornosti, bit ćeš postavljen u službu veće odgovornosti. Njegova crkvena putanja stalna je uzbrdica ili uzlaznica, od predsjednika sjemenišne Marijine kongregacije do predsjednika Hrvatske biskupske konferencije. On je sa zahvalnošću primio Božji dar zvanja, proživljavao ga i ostvarivao kroz sve svoje studentske, svećeničke i biskupske žrtve i križeve, u svoj svojoj savjesti i odgovornosti pred Bogom i povjerenim mu dušama! Od srca se radujemo i najiskrenije mu čestitamo.
Mi slavimo Boga i iskreno smo zahvalni Nadbiskupu što je svoju vjernost i pripadnost ovoj biskupiji uvijek znao mišlju, riječju i djelom potvrditi te mu želimo od Gospodina, Razveselitelja svijeta, dragocjeno zdravlje i veliku radost u službi koja mu je od Crkve povjerena na njegovo vlastito zadovoljstvo, na duhovnu korist svih vjernika i na hvalu i diku Presvetoga Trojstva kojemu je ova blagajska crkva i ova župa posvećena.“
Nadbiskup Želimir i biskup Ratko podijelili su sakrament sv. krizme kandidatima župe.
Na kraju Nadbiskup, podsjetivši na dane svoje prve mladosti u ovoj župi, uvijek zahvalan Bogu na njegovu daru, zahvalio je župniku Menalu na priređenoj svečanosti, darovanoj slici, te biskupu na čestitarskim riječima i svima podijelio svečani blagoslov.
Pokraj crkve župnik je priredio prigodno čestitanje nadbiskupu Želimiru gdje su se okupili svećenici i časne sestre, a krizmanici su s kumovima i uzvanicima pošli na obiteljsko gozbeno svečarenje u svoje roditeljske kuće.