ČAPLJINA: ĐAKONSKO REĐENJE

Uredno su prošle sve višegodišnje odgojno-obrazovne pripreme. Uspješno položeni akademski semestri koji se traže kao uvjet za primanje prvoga stupnja svetoga reda. Provedeni kanonski izvidi bogoslovijski i župnički. Ništa nije propušteno što je trebalo učiniti, niti učinjeno što se nije smjelo uraditi. Pravovremeno ugovoreno sa župnikom don Ivanom Kordićem da sam čin ređenja bude u Čapljini. Tako je za svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2014., najavljeno đakonsko ređenje akolita Ante Čarapine iz Mostara i Tomislava Zubca iz Čitluka. 

Pod krovovima Caritasove „Betanije“ u odijeljenu Pastoralnom centru sv. Franje uza samu Neretvu u Čapljini u večernjem misnom slavlju biskupi Ratko Perić iz Mostara i Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH iz Sarajeva, te malo manje od trideset svećenika s generalnim vikarom don Željkom Majićem, u nazočnosti desetak bogoslova i sjemeništaraca, skupine časnih sestara, pred mnoštvom naroda u crkvi se prvi put prati crkveni čin ređenja, ovaj put dvojice spomenutih kandidata za đakone, koje predstavlja don Ivan Štironja, povjerenik za duhovna zvanja. Biskup s radošću napominje da je prije desetak dana za đakone zaredio trojicu franjevačkih bogoslova u broćanskoj župi Čerin.

Sveta Majka Crkva raduje se s tolika nebeskoga dara što se novim ljudskim članovima svježom krvi pomlađuje. Ona im daje Kristovu milost i pečat svetoga reda prvoga stupnja i odmah ih prima kao svoje nove službenike, koji mogu biti, u dogovoru sa župnicima, u posluživanju - diakoniji dvaju sakramenata, krštenja i vjenčanja, i brojnih drugih pastoralnih zadaća i čina.

Đakoni: Iz naroda uzeti i za narod postavljeni da mu karitativno i duhovno služe u strahopoštovanju i radosti. Izašli iz školske bezimenosti na crkveno polje rada i službeno ušli u dijecezanski kler. Obdareni naravnim sposobnostima uma i srca. Odškolovani u crkvenim učilištima, posebno iz filozofije i teologije. Ovlašteni crkvenim dekretom za službu karitativne i specifično pastoralne djelatnosti. Biskup im u prethodnu nagovoru još jednom tumači i crkveni upit „Hoćete li?“ i njihov osobni pristanak: „Hoću!“, jamčeći im posao u Crkvi gdje uvijek ima više žetve nego žetelaca. Ujedno ih upozorava da im Isus jamči mnoge nevolje, ali i neustrašivost duha i sreću u zvanju! U tri-četiri obredna koraka sami očituju svu simboliku liturgijskoga proziva, pristanka i ređenja:

Legnu pred oltarom u znak potpune poniznosti da su poput prašine pred Bogom, nedostojni velikoga dara otajstva-sakramenta. Nad njima odjekuju mladomisnikovi pjevani litanijski zazivi općih svetaca Crkve i posebno hrvatskih svetaca i blaženika a molitva Isusu da se udostoji svoje izabranike blagosloviti, posvetiti i zarediti. Puk se Božji svecima obraća: Molite za nas, a Isusu: Tebe molimo, usliši nas!

Kleknu da stave svoje ruke među biskupove dlane u znak crkvenoga poštovanja i poslušnosti, da na glavi osjete biskupove ruke položene u šutnji i da odmah čuju i upiju posvetnu molitvu đakonskoga reda kako se na njih prenosi dar sedmolike milosti Duha Svetoga za primjerno služenje.

Dignu se u znak mira koji im podjeljuje biskup reditelj želeći im Božju milost da budu graditelji mira u svojim sredinama.

Primaknu se, novoobučeni i novozaređeni, k oltaru da pripreme darove i odgovaraju svoj dio pod euharistijskim spomen-činom, žrtvom i gozbom.

U đakonske su ih dalmatike obukli župnici njihovih rodnih i radnih župa: Antu don Ivica Boras iz Svetoga Mateja iz Mostara i don Marko Šutalo s Aladinića, a Tomislava fra Miro Šego iz Čitluka i don Nikola Menalo s Bune.

Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože svega svijeta...  

Narod Božji: Raduje se s tolika nezaslužena dara da se između njegovih redova izdvajaju neki koje je Bog pozvao od majčina krila - ova obojica iz obitelji od petero djece, Ante je bratić koncelebranta don Bariše Čarapine - a Crkva ih prima u duhovni stalež te se vraćaju istomu puku u službu, da zbog našega ljudskog neodgovora i nevjernosti ne utrne božanska karizma Duha svetog reda.

I biskup se sa zahvalnošću Bogu sjeća svoga đakonskog ređenja prije 45 godina (na Bijelu nedjelju, 1969.) i sve svećenike podsjeća na njihovo primanje ovoga svetog reda, zahvalan za njihovo ustrajno i vjerno prezbitersko služenje.

Poslije svete Mise ređenja u župnoj dvorani čestitanje novoređenicima, njihovim roditeljima i župama, uz ukusnu zakuska i čašicu crno-bijeloga samotoka. Hvala župnicima i svima koji su ovo nesebično priredili u čast novozaređenih đakona.

Bože, podrži ove, a pozovi nove!

KRATKO PREDSTAVLJANJE ANTE ČARAPINE

Ante je rođen u Mostaru, 19. veljače 1987. kao treće od petero djece u obitelji oca Zvonke i majke Ljubice, r. Zovko, koji su živjeli u Drežnici, a sada u Mostaru. Kršten u župnoj crkvi Svih Svetih u Drežnici, 28. ožujka 1987. Krizman 19. svibnja 2002. u Mostaru, gdje je završio osnovnu školu iste godine. Gimnazijsko školovanje u Splitu, s maturom 2007. Filozofiju i teologiju studirao u Sarajevu i Zagrebu, s diplomom prošle godine. On je 9. travnja 2012. u Gabeli uvršten u kandidate za đakonat i prezbiterat za Mostarsko-duvanjsku biskupiju. Dana 1. travnja 2013. primio je službu čitača-lektora, a 20. srpnja 2013.  službu svjećonoše-akolita. Od polovice prošloga studenoga u župi Aladinići u pastoralnoj praksi. Pozitivan izvještaj Rektora Isusovačkoga kolegija, od 6. prosinca 2013. u vezi s njegovom duhovnom i školskom spremom. Preporučuje ga za đakonat. Obavio peto-dnevne duhovne vježbe za đakonat u Mostaru od 1. do 6. prosinca 2013. pod biskupovim vodstvom. Diplomirao iz teologije u Zagrebu, 13. prosinca 2013. Nakon oglašenja pred narodom u župnim crkvama na Aladinićima i u Svetoga Mateja u Mostaru, prošloga prosinca, preporučen i od dotičnih župnika. Pozitivno odgovorili i neki drugi svećenici koji su bili pitani. Na njegovu molbu za đakonat, od 13. prosinca 2013., nakon što je položio Ispovijest vjere, Prisegu vjernosti pri preuzimanju službe koja se ima obavljati u ime Crkve i Prisegu doživotna služenja biskupiji Mostarsko-duvanjskoj odnosno Trebinjsko-mrkanskoj, sve na Ordinarijatu, 3. siječnja 2014., biskup Ratko Perić pozitivno je odgovorio istoga dana na Antinu molbu da bude zaređen za đakona ove biskupije.

KRATKO PREDSTAVLJANJE TOMISLAVA ZUBCA

Tomislav je rođen u Mostaru, 14. studenoga 1989. kao prvo od petero djece u obitelji Ante i Marine r. Vučić, koji žive u Čitluku. Kršten u župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Mostaru, 31. prosinca 1989. Krizman 16. travnja 2005. u Čitluku, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju s maturom 2008. Filozofiju i teologiju studirao u Splitu i Rimu, s diplomom prošle godine. On je 19. studenoga 2011. u Rimu uvršten u kandidate za đakonat i prezbiterat za Mostarsko-duvanjsku biskupiju, sutradan, 20. studenoga 2011. primio službu čitača-lektora, a 25. studenoga 2012.  službu svjećonoše-akolita. Od polovice prošloga rujna u župi Blagaj-Buna u pastoralnoj praksi. Pozitivan izvještaj Rektora Kolegija Germanicum-Hungaricuma u Rimu, od 3. lipnja 2013. u vezi s njegovom duhovnom i školskom formacijom. Preporučuje ga za đakonat. Obavio peto-dnevne duhovne vježbe za đakonat u Mostaru od 1. do 6. prosinca 2013. pod biskupovim vodstvom. Diplomirao iz teologije u Rimu, 18. lipnja 2013. Nakon oglašenja pred vjernicima u župnim crkvama u Čitluku i na Buni, prošloga prosinca preporučen i od dotičnih župnika. Pozitivno odgovorili i neki drugi svećenici koji su bili pitani. Na njegovu molbu za đakonat, od 9. prosinca 2013., nakon što je položio Ispovijest vjere, Prisegu vjernosti pri preuzimanju službe koja se ima obavljati u ime Crkve i Prisegu doživotna služenja biskupiji Mostarsko-duvanjskoj odnosno Trebinjsko-mrkanskoj, sve na Ordinarijatu, 3. siječnja 2014., biskup Ratko Perić pozitivno je odgovorio istoga dana na Tomislavovu molbu da bude zaređen za đakona ove biskupije.

BILO SVE S BLAGOSLOVOM PRESVETOGA BOGOJAVLJENJA!