DON IVO I DON MILE ODLAZE SA ŽUPE

U nedjelju, 30. kolovoza, upriličena je oproštajna i zahvalna sveta misa na Buni. Obojica svećenika, i župnik i župni vikar, odlaze sa župe i prihvaćaju nove dužnosti.Naš župnik don Ivo Šutalo, nakon tri godine župnikovanja u ovoj župi (2006.-2009.) dobio je po dekretu biskupa Ratka Perića novu pastoralnu dužnost. Imenovao ga je župnikom i upraviteljem svetišta u župi Presvetoga Srca Isusova u Studencima.

Župni vikar don Mile Vidić također se u istoj svetoj misi oprostio od vjernika i prihvatio, po Biskupovu dekretu, dužnost župnog vikara u župi Krehin Gradac kod Čitluka. Don Mile je kao kapelan proveo u našoj župi dvije godine (2007.-2009.)

Zahvalili su se pod svetom misom Presvetome Trojstvu na udijeljenim milostima i svim dragim vjernicima na iskrenoj i otvorenoj suradnji kroz godine zajedničkog života u Blagaj-Buni.

Vjernici su, na čelu sa Hrvatskom Katoličkom Mladeži i udrugom žena sv. Veronika, u znak zahvalnosti, darovali obojici svećenika po jednu albu i sliku s motivima rijeke Bune koje je naslikala župljanka Ivanka Kulaš. Također su, nakon svete mise, u znak zahvalnosti, priredili domjenak za sve vjernike koji su sudjelovali na svetoj misi.

Iskreno i od srca se zahvaljujemo našim dumama za sve što su, po milosti Božjoj, na našoj župi učinili za vjernički puk koji im je bio povjeren. Neka im dragi Bog udijeli svoj blagoslov i radost u daljnjem pastoralnom radu na službama koje su im dodijeljene.

Ovdje donosimo i tekst župnikova oproštajnog pisma:

Poštovani i dragi župljani!

Sjećate li se one pjesme koju nam zapjevaše naši dragi prijatelji iz Cerne u Slavoniji, kad dođoše ovdje s nama proslaviti Presveto Trojstvo:

Hej, ja na Buni nikad nisam bio.

Bio malo pa mi se dopalo!

Tako se nekako i ja osjećam dok vam upućujem ovu riječ oproštaja.

Tko bi rekao prije samo tri godine da će već danas doći vrijeme da ću se kao vaš župnik morati oprostiti od vas i krenuti na novu župu, župu Presvetoga Srca Isusova u Studencima, tamo gdje me Sveta Majka Crkva šalje. Kao da je jučer bilo kad sam od dragog i vrijednog svećenika i bivšeg župnika ove župe, don Željka Majića primio ključeve tabernakula, crkve i župne kuće kako bih počeo pastoralno djelovati na prostoru ove naše Bune i Blagaja. Kao župnik ove župe prvu sam nedjeljnu misu ovdje rekao 3. rujna 2006. Napunile su se evo 3 godine od toga dana, a iduće nedjelje vaš novi župnik don Bernard Marijanović preuzet će župu. Dolazi iz službe župnog vikara, kapelana, iz župe Krehin Gradac ili Gradina kod Čitluka. Rodom je iz Ljutaca, župa Rotimlja, a mladu misu rekao je 1998. godine u svojoj rodnoj župi. Primit ćete ga, naravno, draga srca i otvorene duše, kao svoga  novog župnika i dušobrižnika, te mu biti pri ruci kako bi se što bolje prilagodio ovom prostoru i ljudima, vjernicima ove župe.

Biskupova je želja bila da premjesti ne samo mene nego i našega don Milu Vidića, župnog vikara ove župe. On odlazi za kapelana u Krehin Gradac ili Gradinu, tj. u župu iz koje don Bernard dolazi.

Iskrena hvala Presvetome Trojstvu na udijeljenim milostima kroz ove tri godine mog župnikovanja i rada s vjernicima, djecom, mladima, odraslima, starima i bolesnima.

Hvala ocu biskupu Ratku na moralnoj potpori, molitvama i savjetima kroz trogodišnji rad u ovoj župi.

Iskreno se želim zahvaliti don Ivici Stankoviću koji je kao đakon ovdje proveo godinu dana, te svom prvom suradniku kroz posljednje dvije gdoine don Mili Vidiću, kapelanu ove župe, koji je ovdje već prije, kao đakon, proveo jednu godinu s don Željkom, i koji je svojim iskrenim i otvorenim svećeničkim radom puno doprinio na sveukupnom duhovnom rastu župe, a meni uvijek bio pomoć i potpora na svim područjima rada: vjeronauk, priprema prvopričesnika i krizmanika, razne probe, žive jaslice, drame, programi i priredbe. Koliko je samo puta odvezao djecu s vjeronauka kući da se ne skvase! Pa da je samo to, hvale je vrijedno. Na sve je uvijek bio spreman. „Don Mile, bi li ti…“ „Bi“! „Don Mile, hoćeš li ti…“ „Hoću“! Tako je odgovarao. Meni se čini da bih mogao s njim cijeli život. Kroz ove dvije godine zajedničkog života i rada nismo se preriječili, nismo se posvađali, a kamoli pobili. Barem što se znade.

Hvala vam dragi vjernici na vašim molitvama i žrtvama koje ste prinosili za svoje svećenike, hvala na materijalnoj pomoći, na uzdržavanju, na lijepoj riječi, lijepom gostoprimstvu u vašim obiteljskim kućama, te na svakom duhovnom i materijalnom daru, napose na novčanoj pomoći za izgradnju nove crkve, za koju vjerujemo da će biti nastavljena u idućim mjesecima uz vašu daljnju potporu.

One stvari koje možda nisu bile fine prepustimo prošlosti, a ponesimo sa sobom ono što će nas obogaćivati i činiti našu budućnost sretnijom i ljepšom. A toliko je lijepoga, dobroga i plemenitoga bilo u ovoj župi. Toliko ćemo radosnih stvari, lijepih trenutaka i dragih uspomena i don Mile i ja ponijeti iz ove župe.

Bilo je lijepo raditi s djecom, pa im se iskreno zahvaljujem za dolaske, trud, rad u sekcijama, napose medijskoj, čitačima, ministrantima, pjevačima, dječjem zboru Put ljubavi  koji nam je uvijek uljepšavao misu desetku svojim skladnim pjevanjem.

Iskrena hvala mladima ove župe, Hrvatskoj katoličkoj mladeži Bl. Alojzije  Stepinac, koji su svojim kršćanskim ponašanjem svjedočili svoju vjeru i uvijek su na ponos ove župe. Hvala im za dolaske na vjeronaučne susrete, za radne akcije u župi, za radost kojom su zračili i vedrinu koju su nosili. Hvala napose sekcijama mladih: medijskoj za uređivanje Riječi, liturgijskoj za čitanje na svetim misama, dramskoj za prikazivanje poučnih i vrijednih priredbi i recitala, karitativnoj za pomoć u župnom caritasu, nogometnoj za sudjelovanje u međužupnoj ligi, zboru mladih Mir koji su nam misu dvanaesticu i vjenčanja tako osvježavali svojim mladenačkim glasovima i unosili neki začuđujuće lijepi ton i duhovni ugođaj.

Iskrena hvala Hrvatskom kulturno umjetničkom društvu Herceg Stjepan, kako djeci, tako mladim plesačima i bećarima koji su požrtvovno dolazili na probe i predstavljali našu župu na raznim nastupima diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Hvala i klapi Kolo koja je vrlo dostojanstveno djelovala u ovoj župi i ponosno je predstavljala, a koja će u svojoj budućnost sigurno tražiti nove korake i glazbene smjernice.

Naša udruga žena sv. Veronika bila je glavni pokretač karitativnog oblika ljubavi kroz domaće proizvode, kiflice, kolače, pite i peksimete i tako na vrlo lijep način uključivala u karitativno darivanje cijelu našu župu. Hvala im što su, i uz druge naše marljive vjernice, uvijek bile spremne pomoći, pritrčati, uraditi, priskočiti. Neka im Gospodin stostruko uzvrati!

Hvala ženama koje su redovno čistile crkvu, kuću, hodnike, donosile cvijeće i uređivale oltar.

Hvala svima koji su na bilo koji način pripomagali u župi na području struje, vode, uređivanja crkvenog dvorišta, košenja trave, krečenja ili: peglanja, pranja crkvenog rublja, rada u kuhinji, pranja tepiha, čišćenja soba i mijenjanja posteljine. Ta da nam nije bilo takvih župljana zar bi sve u kući bilo uredno i na svom mjestu, i koda bi ja i don Mile po župi ovako uredni i kršni hodali! Posebno don Mile! Ta jesu li nam stoput rekli: „Koda vas fino paze na Buni!“ Doduše, možda su mislili na kilažu.

Hvala i našim  civilnim i političkim vlastima na njihovoj potpori i borbi za sveopći napredak ove naše župe kao i cijelog ovog mjesta. Hvala donatorima koji bi uvijek rado priskočili prilikom naših župnih slavlja: svetkovine Presvetoga Trojstva i blagdana Stepinčeva. Neka ih Presveto Trojstvo blagoslovi i blaženi Alojzije uvijek svojim nebeskim zagovorom štiti.

Napose iskrena hvala našim bolesnicima i patnicima u župi koje smo nastojali redovno obilaziti i ispovijedati kroz liturgijsku godinu. Hvala im što su svoje bolesti i patnje prikazivali za nas svećenike i svoje žrtve prinosili za duhovna zvanja, za Crkvu, hrvatski narod, svetoga Oca Papu, za obraćenje grešnika i za duhovni napredak i rast naše župe.

Dragi vjernici!

Ni mi svećenici nismo savršeni i imamo mnoštvo svojih mana, loših navika i možda neprimjerenih poteza. Koristim ovu prigodu da se iskreno ispričam i ispričamo za uvrede ako smo ih nekome nanijeli, za sablazni ako smo ih pred nekim učinili i za ponašanje nedostojno svećenika ako smo ga negdje pokazali. Ispričavamo se ako nismo pokazali dovoljno ljubavi, razumijevanja, spremnosti, ako nismo adekvatno pomogli, posebno u caritasu, ako nismo dovoljno vrednovali vaš trud i zalaganje i ako nismo dovoljno pokazali one osnove ljudske dobrote i plemenitosti. Danas vas za sve to, dragi župljani, iskreno i od srca molimo da nam oprostite i zaboravite. Vjerujte da ništa nije bilo namjerno ni sa zlom željom. Ljudski je pogriješiti, kaže stara poslovica, pa makar bio i dumo. S druge strane opraštamo i zaboravljamo ako je možda od nekoga od vas vjernika bila kakva uvredljiva, ružna ili neprimjerena riječ. 

Što bi vam na koncu poručili?

Ostanite vjerni dragome Bogu, Majci Crkvi i svome hrvatskome narodu. Dolazite redovito na svete mise, redovito se ispovijedajte, Bogu se molite i svoju djecu redovno šaljite na vjeronauk i svete mise. Budite poslušni Crkvi i svojim crkvenim poglavarima kako biste sačuvali unutarnji duhovni mir i doprinijeli jedinstvu u ovoj našoj župnoj zajednici. Molite za nas da ostanemo dobri i primjerni svećenici, a mi ćemo za vas da ostanete dobri i primjerni katolički vjernici.

Neka vas u tome pomogne Presveto Trojstvo kome je ova župa posvećena, neka vas prati nebeski zagovor Bogorodice Marije i našega hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca pod čijom se zaštitom ovaj Pastoralni centar nalazi.

Dragi župljani!

Studenci nisu daleko, možeš se kamenom dobaciti. Vjerujem da ćemo se s vremena na vrijeme i viđati. Vrata su vam studenačkog župnog ureda uvijek otvorena. Kad vas tuda put nanese, samo navratite, dođite na kavu i rakiju, a bit će štogoda i zameziti. A onda idemo zajedno na Gradinu kod don Mile na ručak.

Jedan dio našega srca ostat će zauvijek na Buni, a Buna će zauvijek cijela ostati u našem srcu.

Hvala vam još jednom za sve, i oprostite ako nešto s naše strane nije bilo dobro.

Zbogom ostaj, draga naša Buno, ja i Mile volimo te puno!

Don Ivo Šutalo