"Gabrijelova priča" gostovala u župi sv. Mateja

Koliko je samo lijepo kada netko primjeti sav vaš trud u rad, svo vaše zalaganje i napor! Zamislite samo da stotinjak dječjih glasova stalno izgovara vaše ime, neprestano zapitkujući nešto. A koliko je tek posebno kada, taj vaš trud, primjete i u okolnim župama. Mjuzikl pod nazivom "Gabrijelova priča" nije se proslavio samo u našoj župi Blagaj-Buna. Kao što kažu dobar glas daleko se čuje! Koliko su samo djeca bila uzbuđena kada su čula da smo pozvani u župu sv. Mateja na Rudniku u Mostaru da izvedemo mjuzikl. Župnik nam je organizirao prijevoz i točno u 5h smo krenuli s Bune. Autobus je vrvio od pjesme i uzbuđenih glasova mile dječice. Vjerujemo da je i sam vozac zapjevao. A kako i ne bi! Tko može ostati ravnodušan pored takve pjevačke sposobnosti? Don Ivica Boras dočekao nas je raširenih ruku i širokog osmijeha. Dječji zbor "Put ljubavi" pjevao je pod sv. Misom u 18h. Kako ih je lijepo bilo vidjeti onako poredane u bijelom haljinama, šarenim krilima i rasplesanim štapićima. Nakon mise don Ivica je zamolio sve da ostanu i pogledaju što su to Bunska djeca spremila. I svi su stali na svoje mjesto. Djeca su iznenadila, ne samo župljane sv. Mateja, već i nas voditelje i samoga don Damira. Oni su svoje uloge odglumili tako dobro da smo se svi zapitali koliko dugo već dugo izvode ovaj mjuzikl. Ni oni profesionalni i poznati glumci nisu im ni do koljena. Nakon dobro odrađenog mjuzikla, uputili smo se u dvoranu gdje su nam mladi iz župe sv. Mateja pripremili zakusku. Sve je proteklo u ugodnom društvu i naravno s pjesmom. Ta što bi smo mi bez pjesme? Djeca su se čak i dokazala kada je u pitanju pravljenje iznenađenja. Proslavili smo 18-ti rođendan jedne župljane, te iznenadili i don Ivicu za njegov nadolazeći rođendan. Sve je prošlo i više nego dobro! Djeca su stvarno najveće blago i bez njih ništa ne bi imalo smisla. S mjuziklom su se Bunjani dobro iskazali, a da pred njih postavite bilo kakav izazov, iznenadili biste se kako bi se snašli. Naravno ništa bez nezamjenjive potpore don Nikole i don Damira. Stoga hvala od srca našim svećenicima, zboru i djeci, Buna odavno bolje nije imala. Ponosni smo na vas!