Hodočašće župe Presvetog Trojstva Blagaj – Buna u Mariju Bistricu

U subotu i nedjelju, 20. i 21. svibnja, župljani župe Blagaj – Buna, zajedno sa svojim kapelanom don Damirom Pažinom, hodočastili su u hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.

Polazak autobusom bio je organiziran u 6 sati ispred crkve na Buni. Pomolivši se za sretan i blagoslovljen put hodočasnici su krenuli put granice sa Hrvatskom i autocesti. I dok su prolazili kroz krševitu Dalmatinsku zagoru, ravnu i šumovitu Liku omeđenu planinama, brežuljkasti i zeleni Kordun, hodočasnici su molili krunicu i složno pjevali duhovne i pučke pjesme. Konačno, nakon sedmosatne vožnje hodočasnici su stigli u Zagreb, srce Hrvatske.

Grupa se zaustavila u gradskom naselju Remete, gdje se nalazi staro marijansko svetište u Hrvata, svetište Majke Božje Remetske. Svetište čuvaju i njime upravljaju redovnici karmelićani. Crkva je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije i prvi put se spominje 1288. godine, što znači da je starija i od svetišta Gospe Trsatske. Prvotno su se o svetištu brinuli redovnici pavlini (bijeli fratri), koje su Turci pobili u 16. stoljeću, a svetište poharali. Nakon toga svetište je pod direktnom upravom Kaptola (nadbiskupije), a crkva se obnavlja u 17. st. kada dobiva današnji izgled. Godine 1963. u svetište dolaze karmelićani i preuzimaju brigu o njemu. Majka Božja Remetska nosi dva naslova: onaj službeni, „Fidelissima Mater Advocata Croatiae Sanctissima Virgo Remetensis“, tj. Najvjernija Majka Odvjetnica Hrvatske Presveta Djevica Remetska, te onaj neslužbeni, „Nebeska Ljekarna“, koji je narod usvojio kroz vrijeme radi brojnih ozdravljenja koja su se dogodila po njezinom zagovoru. Unutrašnjost svetišta je bogato urešena, a svi zidovi su oslikani freskama. Nekada je i strop crkve bio oslikan, što joj je privrijedilo naslov „hrvatska sikstinska kapela“, no nažalost crkva je u 19. st. pretrpjela znatnu štetu od potresa i krov se urušio. U sredini oltara iznad svetohraništa nalazi se prelijepi pozlaćeni kip Majke Božje Remetske. Hodočasnike je u svetištu dočekao upravitelj svetišta, koji ih je upoznao s bogatom poviješću svetišta, te još jedan svećenik karmelićanin koji je rodom iz Stoca. U svetištu su hodočasnici slavili i svetu misu, koju je predvodio don Damir.

Nakon posjeta Remetama, hodočasnici su se zaputili prema zagrebačkom gradskom groblju Mirogoj. Mirogoj je djelo arhitekta Hermana Bollea i današnji izgled je dobio u 19. st., iako groblje na tom mjestu stoji od početka 18. st. Na samom ulazu u groblje nalazi se kapela Krista Kralja, od koje se s obje strane šire kolonade. Kolonade su zatvorene prema vanjskoj strani, te zbog toga izgledaju kao bedemi koji čuvaju „grad mrtvih“, a s unutarnje strane su otvorene i u njima su smještene kapele s kupolama, u kojima su sahranjeni mnogi hrvatski velikani poput: Stjepana Radića, Augusta Šenoe, Vatroslava Lisinskog i mnogih drugih. Odmah iza kapele Krista Kralja, nalazi se grob prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, gdje su hodočasnici zapalili svijeću i pomolili se. Nakon kraće šetnje grobljem, hodočasnici su zastali kod groba neprežaljenog Dražena Petrovića, te se pomolili. Nakon posjete Mirogoju, hodočasnici su se zaputili prema zagrebačkoj katedrali.

Došavši pred zagrebačku katedralu, hodočasnici su ostali zapanjeni njezinom veličinom i ljepotom. Katedrala je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije i svetim Stjepanu i Ladislavu, a svoj današnji izgled dobila je u prijelazu iz 13. na 14. stoljeće. Izvedena je u gotičkom stilu s puno ukrašenih tornjeva, zabata i kula, a njeni zvonici su visoki 108 metara, što katedralu čini najvišom građevinom u gradu. Isti je autor Mirogoja i katedrale: Herman Bolle. Unutrašnjost katedrale je bogato ukrašena sa plavo obojanim stropom, posutim zlatnim zvijezdama, raskošnim lusterima, predivnim arhitektonskim detaljima, šarenim i živopisnim vitrajima i srebrom ukrašenim oltarom iza kojega se nalazi grob blaženog Alojzija Stepinca. Hodočasnici su posjetili grob bl. Alojzija Stepinca, gdje su se i pomolili. Na trgu ispred katedrale nalazi se spomenik na čijem se vrhu nalazi zlatni kip Blažene Djevice Marije, a oko katedrale se nalaze kaptolski bedemi, gdje je smješten i nadbiskupski dvor. Nakon posjeta zagrebačkoj prvostolnici, hodočasnici su imali slobodnog vremena da posjete i obiđu grad.

Nakon posjeta Zagrebu, hodočasnici su se zaputili prema 40-ak kilometara udaljenoj Mariji Bistrici, smještenu s drugu stranu Medvednice. Stigavši u Mariju Bistricu, hodočasnici su se smjestili u hotel, gdje ih je čekala okrjepa i gdje su prenoćili.

Sutradan ujutro, hodočasnici su posjetili karmel (samostan) bosonogih sestara karmelićanki. Hodočasnici su se smjestili u samostansku crkvu i nakon nekoliko minuta paravan se otvorio i hodočasnike su pozdravile dvije časne sestre: časna majka Petra, nadstojnica samostana, te sestra Ivana. Hodočasnici su iz prve ruke mogli čuti kako izgleda svakodnevni život karmelićanki i što sve one rade, kada su dobile duhovni poziv, te o povijesti karmelićanki u Hrvatskoj. Časne sestre karmelićanke u Hrvatsku su došle na poziv kardinala Alojzija Stepinca 1939. i svoj prvi karmel utemeljile u Brezovici kod Zagreba. Samostan u Mariji Bistrici osnovan je u jeku rata, 1993. godine, a njegova gradnja dovršena 1998., kada su se sestre zatvorile u klauzuru. Oko samostana vlada veliki mir i tišina, a okolina je prelijepo uređena. Na kraju, don Damir je sestrama uručio mali znak pažnje, dar svih hodočasnika, te sestrama u molitve preporučio župu i njene župljane. Napustivši karmel hodočasnici su se uputili prema svetištu Majke Božje Bistričke.

Svetište Majke Božje Bistričke je hrvatsko nacionalno svetište. Sami kip Majke Božje potječe iz 15.stoljeća i nalazio se u staroj crkvi na Vinskom vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, 1588. godine, kip je premješten u današnju crkvu i zazidan, te je nekoliko desetljeća bio izgubljen i zaboravljen. Svetištem su tada upravljali pavlini. Prema predaji tadašnjem župniku se usred mise ukazala Gospa i rekla mu da se moli da joj se vrati vid, nakon čeka je župnik ugledao svjetlo ispod kore (udubljenje u zidu u kojem je kip bio zazidan) i pronašao kip. Otada počinju mnoga ozdravljena i brojna hodočašća. Crkva je današnji oblik dobila 1885. godine, kada je proširena i obnovljena, a okružuje je župni dvor i samostan sa kolonadama. U svetištu su hodočasnici slavili svetu misu, pod kojom je bila i prva pričest za prvopričesnike bistričke župe, a don Damir je bio u koncelebraciji. Nakon mise hodočasnici su obavili župni zavjet Majci Božjoj Bistričkoj, predavši u njene ruke našu župu i sve njene župljane, te joj u srcu prinijeli sve svoje molitve.

Nakon što su obavili zavjet, hodočasnici su otišli na poljanu iza svetišta, gdje se nalazi crkva na otvorenom bl. Alojzija Stepinca, kojega je upravo na tom mjestu blaženim proglasio Papa Ivan Pavao II. 3. listopada 1998. Zatim su hodočasnici obavili pobožnost Križnoga puta, koji je smješten na brežuljku iza svetišta i jako lijepo uređen.

Duhovno okrijepljeni i s nadom da će im Majka Božja Bistrička uslišati molitve, hodočasnici su krenuli natrag doma.

Na putu kući, hodočasnici su se navratili u Zadar, gdje su posjetili svoga sjemeništarca Marka Pavlovića. Rektor sjemeništa je upoznao hodočasnike sa njegovom poviješću, a nakon toga razgledali su zadarsku katedralu sv. Stošije (Anastazije). Susreli su se i sa zadarskim nadbiskupom, mons. Želimirom Puljićem, rodom iz Kamene, koji im je udijelio Božji blagoslov.

Nakon kratke šetnje Zadrom i uživanja u zalasku Sunca, uz zvuke morskih orgulja, hodočasnici su se zaputili prema Buni, gdje su uz Božju pomoć stigli u ponedjeljak u 1sat ujutro.