KRIZMA, BUNA, 14. LIPNJA 2020. U 11 SATI

Biskup je Ratko slavio sv. Misu u župi Blagaj-Buna, u crkvi na Buni u 11.00 sati. Bilo je 27 pripravnica i pripravnika, koji su procesijski pošli ispred župnoga dvora, obučeni u krizmeničke haljine, poklonili se Presvetomu i zauzeli svoja mjesta u klupama ispred kumova i kuma, dok je zbor mladih s kora pratio svojom pjesmom Dođi, Duše Presveti. Jedan je krizmanik izgovorio pozdrav biskupu na sljedeći način: Preuzvišeni oče biskupe!

Pripala mi je čast da Vas pozdravim u ime ovogodišnjih 27 krizmanika župe Presvetoga Trojstva Blagaj - Buna.

Naša bliža priprava za krizmu izgledala je poput života apostola od Uskrsa Gospodinova pa do silaska Duha Svetoga na njih: u strahu, skriveni po vlastitim kućama, ali snažni i gorljivi u molitvi. Naučili smo koliko nam je važna molitva kako bismo se mogli nositi sa svakodnevnim kušnjama. Sada, željno iščekujemo darove Duha Svetoga, kao što su ih apostoli dočekali okupljeni u dvorani posljednje večere, a mi u crkvi Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. Željeli bismo postati: snažniji duhom, mudriji i razumniji, spremniji prihvatiti savjet, jači i s više znanja, pobožniji i s više strahopoštovanja prema Bogu. Željeli bismo živjeli Kristovu radosnu vijest vođeni Duhom Svetim.

U zajedništvu s Vama, okupljeni na ovom slavlju u molitvi, priželjkujemo od Vas molitvu i polaganje ruku na nas te Vas srdačno pozdravljamo!

Oče biskupe, dobro nam došli! Krizmanica je darovala svježe cvijeće, koje je đakon Mate stavio ispred oltara u čast Krista euharistijskoga kojemu je crkva posvećena.

Župnik don Nikola Menalo u svom je pozdravu iznio razmišljanje nad evanđeoskim odlomkom sv. Mateja.

Poštovani gospodine biskupe,

današnji nas evanđeoski ulomak vodi k Isusu, koji je vidio mnoštvo ljudi i žena, i sažalio se nad njima.

Nalazimo se u čudnoj godini koja je puna sažaljenja zbog dobro nam poznate situacije koja je promijenila našu svakodnevnicu tako da je danas Vaša prva, redovita, ovogodišnja, podjela sakramenta krizme u našim hercegovačkim biskupijama.

Isusovo sažaljenje nad narodom bilo je prisutno kroz više ljudskih životnih situacija koje idu do najdubljih dubina čovjekova bića. Isusa je na sažaljenje najviše potaklo: 

1. Ljudska patnja. Sažalio se nad bolesnikom; nad slijepcem; nad opsjednutima. Nije mogao gledati paćenike a da im patnju ne olakša. 

Oče biskupe, želimo da nam danas olakšate naše ljudske patnje naviještajući Isusovu riječ.

2. Isus se sažalijevao na ljudsku žalost. Prizor udovice iz Naina, koja prati mrtvo tijelo svoga sina na sprovodu, dirnula je njegovo srce. Želio je obrisati suze sa svakog oka.

Oče biskupe, želimo da nam naviještajući Krista obrišete naše žalosti kroz navještaj Radosne vijesti.

3. Isus je sažalijevao gladne. Prizor mnoštva umornih i gladnih bio je poziv da pokaže svoju moć. Nijedan kršćanin ne može biti zadovoljan s time da ima mnogo dok drugi imaju premalo. Mi, hvala Bogu imamo dovoljno kruha, ali nam nedostaje duha.

Oče biskupe, želimo da našim krizmanicima podijelite Duha Svetoga a nama uzdignete duh prema Nebu.

4. Isus je sažalijevao ljudsku usamljenost. Prizor gubavca, izdvojena iz zajednice bližnjih, bio je život živućeg mrtvaca odvojenog od svih, pokrenuo je njegovo sažaljenje i snagu.

Oče biskupe, često smo usamljeni i od grijeha gubavi. Utješite nas kako ne bismo bili izolirani nakon danâ izolacije. Želimo ponovno disati kao zajednica vjernika predvođena svojim pastirom.

5. Isus je sažalijevao ljudsku zbunjenost. Često smo, kao i naši krizmanici pred postavljenim katekizamskim pitanjima, zbunjeni.

Oče biskupe, podarite nam utjehu i snagu zazivajući treću božansku osobu na krizmanike i sve nas nazočne.

Želimo Vam dobrodošlicu i pozivamo da nas uvedete u euharistijsko slavlje.

Sedam je krizmanika izmolilo molitve vjernika.

Biskup je u propovijedi, govoreći o Isusovoj samilosti nad mnoštvom vjernika (Mt 9,36), koji su bili kao „ovce bez pastira“, istaknuo da su predstavnici tadašnje službene religije, veliki i mali svećenici, izdali svoju zadaću, brinući se za svoje interese imovine i prestiža. I nama se može slično dogoditi, ne budemo li budni, pozorni na Božje opomene. Kristova samilost nad „izmučenima i obrvanima“ nije izraz nemoćna sažaljenja, nego znak njegove božanske pomoći, koja uvijek uključuje i našu suradnju, pristanak, odgovor, vježbu. Ne će te Isus ozdraviti od hramanja, ako se i ti sam ne potrudiš učiniti koji korak! Tako i Duh Sveti daje svoj krizmenički dar - ne jedan, nego sedam - ali traži tvoj rad, sudjelovanje u razvijanju toga sedmerostrukoga dara: mudrosti, razboritosti, savjeta i znanja te jakosti, pobožnosti i strahopoštovanja. Ako nas je Bog stavio na ovome svijetu na kušnju opredjeljenja za Njega ili bez Njega, na provjeru pristajemo li uz dobro ili uz opačinu, ne će on umjesto nas polagati životni ispit, nego traži naše vježbe, usmene i pisane odgovore, slobodnu volju. On ocjenjuje naše zalaganje, a ne svoje darove.  Ali za deset godina, i još prije, može ti se, krizmaniče, dogoditi ne da stojiš iza nekoga krizmanika u ovoj crkvi kao kum, nego da policija razapinje mreže da te hvata po Splitu ili drugdje među drogašima. Što si ti učinio od Božjega dara u sebi? Danas na upit, odričeš li se đavla, glasno odgovaraš: ODRIČEM. A sutra si se uortačio s đavlom da njegove tikve sadiš i da upropastiš i sebe i drugoga? Tebi Duh dao dar mudrosti, a ti izabrao ludilo droge, pljačke, laži i tučnjave; Duh ti dao dar pobožnosti, a ti se odrekao i Mise i Crkve i Boga. A mi svi - i roditelji i Crkva i škola - skočili da Te usmjerimo na pravi put.      

Isus se napose osvrnuo na „Gospodara žetve“ koji poziva radnike u žetvu svoju, ali je naše da ga molimo u tom smislu (Mt 9,37). On ne će na naše molbe odšutjeti, nego će nas očinsaki uslišiti po svojoj sv. volji, ali traži od nas da otkrijemo njegov poziv u sebi, da prođemo školovanje i odgajanje kako bismo bili dostojni žeteoci i žetelice na Njegovoj njivi, u Njegovoj Crkvi.

Sam obred sv. krizme tekao je uredno, pobožno, s jasnim odgovorima krizmanika.

Đakon je pričestio krizmanike i njihove kumove, a don Nikola i don Ilija ostale vjernike. Poslije objeda župnik je poveo biskupa u Blagaj pogledati radove na župnoj kući koja je bila temeljito devastirana. Sada se temeljito obnavlja. Nema druge nego - na posao! Moli i radi!