KRŠĆANIN NA ODMORU

Ovih ljetnih mjeseci naša djeca i mladež odlaze na praznike, a mnogi zaposleni na godišnji odmor. Prigoda je to da obnovimo svoje fizičke i psihičke snage, da nekamo otputujemo ako nam to financijske mogućnosti dopuštaju ili da se jednostavno kod kuće opustimo. Primjećuje se da završetkom škole i početkom ljeta jedan dio djece i mladeži prestaje dolaziti na nedjeljnu svetu misu kao da se crkva preko ljeta zatvara. Odlaskom na ljetovanje neki kršćani izgleda i dragog Boga pošalju na godišnji odmor pa ih nema na svetoj misi, a znamo da i na moru gotovo svako mjesto ima crkvu. Pokušajmo ne zaboraviti Boga i u trenucima odmora. Božje zapovijedi ne prestaju vrijediti tijekom ljeta! Doista nije kršćanski doći na more, a ne potražiti u nedjelju obližnju crkvu i ne uputiti se na svetu misu. Nije dobro da u crkve na ljetovanju ulazimo samo kao turisti razgledati kulturne znamenitosti. Bog nikada nije na godišnjem odmoru! Odlazak na misu na ljetovanju može biti i lijepo iskustvo – da vidimo kako se u drugim župama slavi Boga – što je to bolje, a možda i lošije od moje župe. Važan je to primjer i mlađim naraštajima da ne zaboravljamo da smo kršćani i kad nismo kod kuće i kad nema škole. Tako izgrađujemo osjećaj pripadnosti Crkvi gdje god bili. Kršćanin je u svakoj crkvi «kod kuće» jer je tu Bog koji nam je Otac i Isus koji nam je Spasitelj – svaka crkva je moja crkva jer se tu okupljaju moja kršćanska braća i sestre. Možda već godinama idemo na isto mjesto ljetovati, a da nikada nismo pitali: «Kada je kod vas sveta misa?». Ne zaboravimo osim kulturnih znamenitosti i kupališta potražiti i mjesnu crkvu, raspitati se za misu i nedjeljom otići. Neka Bog bude slavljen i kad se odmaramo.