Ljetni pohodi trima župama: Studenci, Doljani, Posušje

Studenci, 17. lipnja 2020.

Župnik i upravitelj svetišta Srca Isusova u Studencima pozvao je našega župnika don Nikolu Menala zajedno sa zborom mladih "Mir" kako bi sudjelovali u pripravi i devetnici za proslavu naslovnika župe i svetišta: svetkovinu Srca Isusova. Prije sv. Mise bila je prigoda za sv. Ispovijed u 18 sati, dok je pobožnost započela u 18.30 sati. Sveta Misa slavljena je s početkom u 19 sati. Misno slavlje uzveličali su glasovi naših mladih. Nakon misnog slavlja, župnik je, zajedno sa zborom, pozvan u prostorije župne kuće gdje su nastavili druženje uz pjesmu i razgovor. Lijepo je vidjeti koliki broj vjernika se odazvao na ovu pobožnost i s kojom radošću očekuju blagdan Srca Isusova.

Bila nam je čast sudjelovati u devetnici ovako velikog događaja.

Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome!

Doljani, Ilindan, 20. srpnja 2020.

Doljani u Vrhbosanskoj nadbiskupiji slave svoga nebeskoga zaštitnika Iliju Proroka. Župljani su se za ovaj dan pripremali kroz trodnevnicu. Svečanu sv. Misu na ovaj blagdan predvodio je nas župnik don Nikola Menalo. Svečano misno slavlje uveličao je zbor mladih "Mir" iz naše župe. Svjež zrak, osebujna priroda, mnoštvo vjernika (od kojih je nekolicina nastanjena na području župe Blagaj-Buna), molitva i pjesma povezali su nas u jedno. Velika hvala fra Stjepanu Pavličeviću, župniku u Doljanima na pozivu i gostoprimstvu. Nakon okrjepe u župnom dvoru posjetili smo obitelji Marjanović, Marijanović i Miličević.

Župnik je u propovijedi govorio o Ilijinom i Isusovom put kroz sedam etapa ukazujući i nama na nae životne etape.

Prva etapa: posebni životni pastiri. Ljudi vole posebne pastire koji su drugačiji i prepoznatljivi.

Druga etapa: Ilijiina, Isusova i naša pustinja. Četrdeset dana i noći je Ilija hodao osnažen hranom koju mu je anđeo dao (1 Kr 19,8). Osnaženi hranom koja nam se daje u euharistiji da možemo biti snažni „40“ dana.

Treća etapa: Naš dolazak proroku. To je točno ono što je Naaman morao učiniti (2 Kr 5). On je došao Iliji da ga ovaj ozdravi od gube. Ilijin recept je bio da mora otići i oprati se u Jordanu sedam puta. Nije to bio način kako se ophodi sa sirijskim predsjednikom vlade! Ilija čak nije ni osobno prenio poruku; poslao ju je po glasniku! I, nisu li rijeke u Siriji puno bolje od muljavog malog Jordana? Ovo su bile prve Naamanove misli. Ali on je progutao svoj ponos i riješio se gube.

Četvrta etapa: Razmišljanje o Isusu. Neki su smatrali da je ovaj Isus bio Ilija koji je ponovno došao. Iščekivali su Božjega glasnika i u Isusu vidjeli proroka. U onim danima su Židovi bili svjesni mizerije da se za tri stotine godina proročki glas nije začuo. Oni su slušali dokazivanja i pravne rasprave rabina; slušali su moralna predavanja u sinagogi; ali prošla su tri duga stoljeća od kada su čuli glas koji je navješćivao, «Ovo je rekao Gospodin». Ljudi su u onim davnim vremenima slušali izvorni Božji glas – i u Isusu su ga ponovno začuli. Istina je da je Isus bio više nego prorok. On nije samo donosio Božji glas. On je ljudima donio snažnu moć, pravi život i pravo Božje bivstvovanje. Neki su ga prihvatili a neki ne.

Peta etapa: Tko sam ja? I krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka." On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Ti si Pomazanik - Krist!" I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. Ovo su mesijanske ideje koje su bile utkane u razmišljanja ljudi kada je Isus došao. One su bile nasilne, nacionalne, razarajuće, pune osvete. Istina, završavale su u savršenom Božjem kraljevstvu, ali do njega su došli kroz kupku krvi i činima podjarmljivanja. Zamisli Isusov stav nasuprot ovakvog okruženja. Nije ni čudo što je morao preodgojiti svoje učenike po pitanju pravog značenja mesijanstva; i nije ni čudo što su ga na koncu razapeli kao heretika. Tu nije bilo mjesta križu, i u takvoj slici bilo je malo mjesta za patničku ljubav.

Šesta etapa: Preobrazba. Ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. Na brdu preobraženja Isus se uvjerio da nije odabrao krivi put. Uvidio je, ne samo neizbježnost, nego i suštinsku ispravnost križa. Ono što su učenici vidjeli na brdu preobraženja dat će im snage da se održe na površini, čak ako i ne budu razumjeli. S križem ili bez njega, oni su čuli Božji glas koji je obznanio Isusa svojim Sinom.

Sedma etapa: Smrt i Uskrs. A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: "Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine." A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!" Bio je tu prolaznik koji je želio vidjeti hoće li doći Ilija. Taj je, suočen licem u lice s križem, imao jednu bolesnu znatiželju. Cijeli zastrašujući prizor nije ga potaknuo na strahopoštovanje, niti na naklonost, čak niti na sažaljenje. Želio je eksperimentirati dok je Isus umirao. Put prema Bogu sada je bio širom otvoren. U Svetinju na svetinjama samo je smio ući Veliki svećenik, a i on samo jedanput u godini, na dan Pomirenja. Ali sada, zavjesa se poderala i put k Bogu bio je širom otvoren za svakoga čovjeka. Unutar Svetinje na svetinjama prebivala je Božja nazočnost. Sada je, sa Isusovom smrću, zastor koji je sakrivao Boga, bio poderan i ljudi su ga mogli vidjeti licem u lice. Više Bog nije bio sakriven. Više ljudi nisu trebali pretpostavljati i tapkati u mraku. Ljudi su mogli pogledati na Isusa i reći «Takav je Bog. Bog me tako voli!».

Posušje, 8. kolovoza 2020.

U subotu, 8. kolovoza 2020. naš zbor mladih "Mir" zajedno s našim župnikom Don Nikolom Menalom pozvan je uzveličati misno slavlje jednoga dana devetnice u duhovnoj pripravi za svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Župnik fra Mladen Vukšić pozvao je naš zbor u da svojim glasom slave Boga i Njegovu Majku treći dan devetnice. Putom do Posušja pratila nas je pjesma koja se nastavila i poslije misnog slavlja. Dočekala nas je časna sestra Marina koja nas je uputila i dobrom voljom nam bila na raspolaganju. Druženje smo nastavili i nakon svete mise uz pjesmu i razgovor.

Župnik je propovijedao o zadanoj temi: „Iskusiti mir Gospodnji“ osvrćući se na blaženstvo Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Proučavanje ovog blaženstva počeli smo ispitivanjem njegovoga stvarnog značenja.

1. O riječ mir. Najpoznatija definicija mira dolazi nam od starih Rimljana a glasi. Mir je odsutnost ratova. Pax, absentia belli!, a od 1946. na ovamo samo je u svijetu bilo 26 dana bez ratova. Eto, koliko onda imamo mira u svijetu, a poznata je ona kako neki na velikim predstavama kažu da su za mir u svijetu. I ne bili kada nema mira na svjetskoj razini. Tako je kod Rimljana, a u rječniku Isusovih sunarodnjaka mir nije nikada u negativnom značenju; on nikad ne znači samo odsutnost nemira; u hebrejskom mir uvijek znači sve što se čini za čovjekovo dobro. U Bibliji mir ne znači samo slobodu od svih nemira; on znači užitak svih dobara. Kada se čovjeka pozdravljalo s riječju Mir tebi (kojega ne koristimo ima pola godine u Misi pružajući ruke jedni drugima) želimo drugome prisustvo svih dobrih stvari. Zato dok vas s oltara pozdravljamo želimo vam od Boga puno dobrih stvari, odsutnost zla i u duši mir.

2. Blaženstvo o Miru iz Matejeva evanđelja, kojega sv. Franjo donosi u svojoj 15. opomeni jest blaženstvo za mirotvorce, a ne za miroljupce. Mir koji Biblija naziva blagoslovljenim ne dolazi od izbjegavanja problema; on dolazi od sučeljavanja s njima, bavljenjem s njima i svladavajući ih. Put do mira kroz borbu. Sv. Franjo borio se sa sobom i izvojevao pobjedu. Gledao je očima vjere i našao izvor mira u Bogu pjevajući s psalmistom “samo je u Bogu mir dušo moja” (Ps 62, 1). Da bi bio mirotvorac moraš prvo zadobiti mir od Boga. Ne možeš nekome dati nešto što sam nemaš. Zato, kada nas sv. Franjo opominje da budemo mirotvorci ujedno nas poziva da budemo ljudi molitve, jer je duša smirena samo kada je zagledana u Boga. Samo u Božjoj blizini možemo biti spokojni. Jedino oslanjajući se na Krista možemo u miru pretrpjeti sve životne oluje. Kada smo u miru s Bogom u miru smo i s ljudima. Jedna poslovica kaže: “Tko pred Bogom kleči, taj može stajati pred svakim čovjekom.” To nam je svojim životom pokazao sv. Franjo. On, čovjek molitve, upravo jer je bio zagledan u Krista mogao je biti u miru i pred braćom, i pred sultanom u Egiptu, i pred vukom, na koncu i pred sestricom smrti koju je također dočekao u miru i s pjesmom na usnama. Sv. Dominik, čiji spomendan danas slavimo, također je tražio mir u molitvi. Evo dva citata o njemu:

-          "Tijekom dana, nije bilo društvenijeg čovjeka od njega… Noću, naprotiv, nije mu bilo ravna u bdijenju i molitvi. Dan je posvećivao bližnjemu, ali je noć darivao Bogu"

-          "on je uvijek govorio s Bogom ili o Bogu". To opažanje pokazuje njegovo duboko zajedništvo s Gospodinom i, istodobno, stalnu zauzetost da privede druge tome zajedništvu.

Dragi prijatelji, sveti Dominik nam doziva u svijest da u trenutcima opuštanja, ima svoj izvor u molitvi, u osobnom dodiru s Bogom; samo taj stvarni odnos s Bogom daje nam snage snažno živjeti svaki događaj, osobito najbolnije trenutke. Molitva mu je donijela mir i ljubav, a on nam je ostavio izvanredno sredstvo molitve a to je krunica u kojoj razamtramo o otajstvima iz Isusova i Gospina života. Gospa. Pripremajući se za svetkovinu Velike Gospe kroz ovu devetnicu, dozivamo u pamet Marijinu svetost, koja je nakon one Kristove, bila najsavršenija. Njezina svetost je šutnja u kojoj se samo Krista može čuti iz Marijina mirnoga srca.Iz njezina života uočavamo: njezinu poniznost, njezinu skrovitost, njezino siromaštvo, njezino povlačenje u tišinu, njezinu samoću, to je put da je upoznamo, a upoznati je znači naći mudrost, koja izvire iz mirna i spokojna srca. Evo nam tri izvrsna primjera mirotvoraca. Postali su blaženi su jer su činili djela kao Bog.

3. Mi mirotvorci. Blagoslovljeni ćemo biti ukoliko ovaj svijet učinimo boljim mjestom za život ljudi koje susrećemo. Bilo bi lijepo kada bi nam na koncu života rekli: "Uvijek je čupao korov i sadio cvijeće gdje god je mislio da može rasti". Ovo nas blaženstvo potiče da podižemo svijet malo u bolje. Bit ćemo blaženi ukoliko imamo mir u svome srcu i u svojoj duši. U svakom od nas nalazi se unutra borba između dobra i zla; mi se uvijek trzamo u dva pravca; svaki čovjek je najmanje u nekom stupnju građanskog rata. Doista je sretan onaj koji je stekao unutarnji mir u kojemu je ratovanje završeno i njegovo se srce potpuno predalo Bogu. Isus je, kada je govorio o blaženstvu mira, imao ovo na umu: Najveći zadatak koji čovjek može imati je uspostava pravog odnosa između čovjeka i čovjeka. To je ono što je Isus mislio.

Bogu hvala, ima ljudi u čijoj prisutnosti gorčina ne može opstati, ljudi koji grade most preko provalije, liječe razdore, zaslađuju gorčinu. Takvi ljudi čine božanski posao jer je veliki Božji cilj donijeti mir u ljude i među ljude. Čovjek koji dijeli ljude čini đavolski posao; čovjek koji ih ujedinjuje čini Božanski posao.

Tako ovo blaženstvo mogli bi se čitati: "O blaženi oni koji uspostavljaju prave odnose između čovjeka i čovjeka jer oni rade božanski posao!"

Dao Bog da radimo božanski posao uspostavljajući mirne odnose između ljudi tada ćemo se sinovima Božjim zvati!