Misijska nedjelja 2016. godine

U našoj župi se već tradiconalno obilježava misijska nedjelja kao i u svim biskupijama te mnogim župama i ustanovama katoličkog svijeta. Osim molitve za misije i upoznavanja misijskog rada, vjernici su pozvani i dati dobrovoljni novčani prilog kako bi olakšali život onima koji žive s druge strane svijeta. Na ovu jubilarnu 90. obljetnicu Svjetskog dana misija, poslije svete mise, ispred naše crkve se simbolično prodavala hrana koju su pripremile vrijedne ruke naših domaćica. Zamamnim mirisima i lijepim izgledima kiflica, peksimeta, pita, kolača i drugih slastica nitko nije mogao odoliti. Sve je nestalo velikom brzinom.

Na taj način će se prikupljeni novac poslati našim bivšim župnicima don Velimiru i don Bernardu koji djeluju u misiji Kisongo u Tanzaniji – u jednoj od najsiromašnijih zemalja svijeta. Bilo molitvom, bilo novčanim prilogom, sigurno ćemo ugrijati srca, izmamiti osmijeh na licima i nahraniti one koji žive u neljudskim uvjetima na sramotu čovječanstva. S obzirom na teške i gotovo dramatične situacije, ponekad su upravo misionari jedini koji donose pomoć kojom spašavaju život. Mnogi tamo žive, bez obveza – krštenja, vjenčanja, sakramenata, vjerujući u neke lažne idole. Malarija je i dalje najveći ubojica djece. Uglavnom nemaju mogućnosti prave zdravstvene ustanove. Stoga naši misionari imaju “pune ruke posla”. Oni grade crkve, škole, te neumorno naviještaju Radosnu vijest i okrijepljuju sakramentima umorne i opterećene na putu života. U ovoj Godini milosrđa, u jednom danu krstili su više od stotinu takve djece nevjenčanih ili samohranih roditelja. Prilagodili su se na život bez televizije, računala, struje, kreveta i čvrstog krova nad glavom. No, uz sve te okolnosti, svjedočili su kako su tamo puno sretniji jer su im ljudi s kojima žive u misijama pokazali kako je život ipak nešto više. Život s ljudima koji nikada nisu doživjeli zapadnjački stil, no zadržali su ono što mnogima nedostaje – iskrenost, skromnost i ljubav prema životu. Izgleda da je potrebnije žaliti nas jer često ne znamo cijeniti ono što imamo. Upravo nas nezahvalnost čini nesretnima i dovodi u stanje u kakvom se često nalazimo. Ne smijemo zaboraviti da je Crkva misionarska. Isus je bio prvi misionar. Svatko od nas je misionar. I mi smo misijsko područje. Teško je oteti se dojmu iz evanđelja: “Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti!?”