Misijska nedjelja u našoj župi

U nedjelju, 18. listopada, obilježili smo, kao i svake godine na poseban način, misijsku nedjelju u našoj župi. Oduvijek su nas učili da ne smijemo biti imuni na bližnjega u nevolji te smo vođeni tom mišlju nakon mise prikupljali sredstva za one najpotrebitije, koji se nalaze na drugom kraju svijeta.

Zapjevavši onu, svima dobro poznatu pjesmu ''Tamo gdje palme cvatu, tamo ja želim poć'...'', nismo mogli, a ne pomisliti na naša dva bivša župnika, don Velimira i don Bernarda, koji su nadahnuti možda čak i riječima ove pjesme odlučili napustiti, ovdje lagodan život i otići na drugi kraj svijeta. To nije nimalo lak korak za napraviti, no želja za pomoći bližnjemu te želja da nekome izmamiš iskren osmijeh pun ljubavi na lice zajedno sa malo hrabrosti, uistinu čine čuda. Naravno, nema svatko od nas mogućnosti za ovaj korak, no ono što svi imamo je svakako volja i želja za pomoći, a toga, što smo često mogli vidjeti, uistinu ne manjka u našoj župi. Svatko je, za plemenit cilj, spreman dati dio sebe te su tako naše žene iz udruge žena Sv. Veronika kao i ostale domaćice iz naše župe za misijsku nedjelju napravile mnoštvo kiflica, peksimeta i pite te pregršt raznovrsnih kolača i slastica. Nakon što su, ukusne plodove svojih ruku, donijele u župu, tradicionalno, kao i svake godine prodavali smo ih nakon nedjeljnih misa. Ukusnim te s mnogo ljubavlju spremljenim namirnicama, koje mame svojim opojnim mirisom kao i lijepim izgledom, bilo je i više nego teško odoljeti te su, kao što se i moglo očekivati velikom brzinom nestajali sa stolova. Sav prikupljeni novac otišao je na drugi kraj svijeta da bi pomagao našim bližnjima.

Ponosni na učinjeno i zadovoljni konačnim rezultatom, ostavili smo još jednu misijsku nedjelju iza nas. Ispratili smo je sa zadovoljnim osmjesima na licima te sa nestrpljenjem iščekujemo i sljedeću jer nema ljepšeg osjećaja od spoznaje da si ti jednim dijelom zaslužan za nečiji osmijeh na licu, ta ne kažu bezveze da je blaženije davati nego primati.