Misionari na Buni

U našoj župi održane su pučke misije od 3. do 10. veljače ove godine. Predvodili su ih naši svećenici don Damjan Raguž i don Marko Kutleša.
Na sedamnaestu nedjelju kroz godinu posjetili su nas također dvojica naših misionara: don Velimir Tomić, koji se nalazi zajedno s don Bernardom Marijanovićem u Tanzaniji i don Ivan Štironja, ravnatelj Papinskih misijskih djela za Bosnu i Hercegovinu, također negdašnji misionar u Tanzaniji.
Nakon rane sv. Mise i Mise u Blagaju okupili smo se u sakristiji na Buni pripremajući se za početak pučke Mise. U sakristiji samo trojica ministranata, ostali bili na jutarnjoj Misi i u Blagaju: i na Buni i u Blagaju čitali misna čitanja i molitvu vjernih. Klima u sakristiji kao i u Tanzaniji, prava tropska od 35 stupnjeva. Ovaj smo tjedan i bez župnoga zbora Mir, koji je otišao na Alternativni susret mladih u Mülheim kako bi s mladima iz župe sv. Barbara zajedno bili povezani sa Svetim Ocem na Papacabani u Rio de Jeneiru, gdje se okupilo preko tri milijuna mladih katolika iz cijeloga svijeta. Svjetski susret mladih završio je svetom Misom s Papom koji je mladima poručio citirajući evanđeoski redak "Pođite i učinite mojim učenicima sve narode!"
U zajedništvu s Papom i mi smo započeli sa svetom Misom. Na početku je župnik pozdravio dvojicu kolega svećenika kao i nazočne vjernike. Don Velimir je započeo misno slavlje prenoseći i don Bernardove pozdrave. U prvom dijelu propovijedi govorio je o molitvi Očenaša i 5 zaziva iz Lukina evanđelja, dok je u našim svakodnevnim molitvama Matejeva verzija od 7 zaziva. Tumačeći zaziv po zaziv govorio je kako najprije trebamo dati slavu Bogu, kojega nam je Krist objavio kao oca koji se brine za svoje djecu. Zatim je govorio o Božjem kraljevstvu pravde, istine, mira i ljubavi te istakao kako danas Amerikanci imaju veliki problem i to drugi problem nacije-pretilost- dok drugi žive u siromaštvu i neimaštini bez kore kruha i kako se uopće ne žele pobrinuti za drugoga nego su opterećeni kako zbaciti koje kilo sa sebe. O otpuštanju grijeha govorio je u odnosu na Oca nebeskoga koji oprašta svakome, ali smo i mi pozvani otpustiti duge drugima, a kada ih otpustimo da ih i zaboravimo poput Oca nebeskoga. Završio je s onom ne uvedi nas u napast, koja nam prijeti svakodnevno sa svih strana…
U drugom dijelu propovijedi naglasio je nekoliko aktualnih trenutaka iz svoje misije Kisongo, gdje trebaju nanovo podići crkvu i kršćansku zajednicu. Govorio je i o modernim progonima koji vladaju i u Africi i u Europi samo na drugačiji način. Ovdje se progoni Crkvu na zakukuljen način dok u Africi mogu svakodnevno biti svjedoci i fizičkih napada, koji su se dogodili i na području njegove misije, jer su mu nedavno razbojnici uletjeli u kuću pljačkajući i prijeteći s mačetama. Progovorio je nekoliko riječi i o bombi koja je eksplodirala kada su slavili svetu Misu u Arushi u zajedništvu s biskupom, gdje je i on priskočio u pomoć ranjenima. Nastavlja, „kada sam dovezao auto na pranje pitali su me jesam li bio u lovu?“ Odgovaram: „Ovo su učinile najveće zvijeri“!, ali neka im Gospodin oprosti i sudi. Zatražio je na kraju propovijedi kako ih ne treba sažalijevati nego ovo priča da znamo kakva je situacija u toj zemlji i u misiji u kojoj djeluju.
Na kraju svete Mise u šaljivom je tonu rekao kako mu je don Bernard poručio da mu ponese koji žilet iz Europe jer ne želi zabradatiti i biti raščupan kao on na što je župnik nadovezao: „Budući da su naši mladi imali do sada nekoliko akcija za misije, od kojih ističem samo posljednje dvije: „Misijski ajvar“ i „Misijski džem“ neka treća bude „Žileti za don Velu i don Benu“
Dragi čitatelji, ako se nađe koji žilet da nije upotrijebljen ili u vrijednosti žileta slobodno pošaljite na župni račun ili ured, a mi ćemo proslijediti našim misionarima.