O blaženom Alojziju Stepincu
„U Tebe se Gospodine, uzdam“ – geslo je koje smo vjerojatno svi vidjeli u dvorani naše župe, nekad davno to su bile riječi bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika naše župe. Svjestan težine i odgovornosti koju mu je donijela nova služba izabrao je upravo to geslo. Ovih dana čitamo i slušamo mnogo o poništenju presude bl. Alojzija Stepinca. Presuda je donesena te kobne godine 1946., a glasila je: „lišenje slobode s prisilnim radom u trajanju od 16 godina te gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina“. Stepinac je bio nepravedno optužen za događaje u NDH. A, zapravo je odigao pozitivnu ulogu u povijesti Crkve i hrvatskog naroda u Kraljevini Jugoslaviji, NDH i komunističkoj Jugoslaviji.
No, očito je kako nekima njegov lik smeta jer se uz njegov grob sastaje narod i sva hrvatska povijest. Znali su njegovi progonitelji makne li se kardinala Stepinca da će cijela nacija nositi stigmu.
Ovih dana, vjerojatno su se naši župljani kojima je ovaj blaženik suzaštitnik, ali i cijeli hrvatski narod gdje god se nalazio razmišljao o ovom blaženiku. On je primjer svima nama, s naglaskom na političke vlasti, kada su u pitanju interesi hrvatskoga naroda da tu nema kockanja niti popuštanja jer se ni sam nije dao ni od koga natkriliti u ljubavi prema svome narodu. Mislim da je ovo danas daleko od onog što je bl. Alojzije Stepinac htio za ovu Domovinu. U ovim godinama iza nas, sažete su rijeke osjećaja pobjeda, vjernosti i zajedništva, no s druge strane i rijeke razdora, izdaje, podjela, nepoštivanje čovjeka, Domovine i zanemarivanje Boga. Svjedoci smo mnogih previranja u svijetu. Ljudi tek tako nestaju, događaju se velike migracije, djeca su gladna i uplakana, napadi se šire kao zaraza, odluke za milijune ljudi donose se u mračnim sobičcima podzemlja. Zanemarili smo molitvu. U jeku ovih previranja, u molitvi se možemo uteći bl. Alojziju Stepincu. Ovaj nadbiskup je ukazivao na to, govorio je i kad vam sve uzmu, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači! Kao da mu ne vjerujemo, samo pasivno promatramo što se događa i ulazimo u kolotečinu.Kakav čovjek je bio Alozije Stepinac najbolje pokazuje njegova rečenica, koja je napisana, ne slučajno tih ratnih godina kada su se i u Europi i u svijetu događali najveći zločini nad čovjekom: ”Svatko, bez obzira na rasu ili narodnost, ili bez obzira na druge razlike, nosi u sebi pečat, obilježje Boga Stvoritelja i ima svoja vlastita prava u koja nitko ne smije dirati i ograničavati ih silom”.
To što je nadbiskup preživio, može se prepisati samo Duhu Svetome. Vođen Duhom Svetim bez straha je govorio i radio, iako su okolnosti bile protivne svakom njegovom činu.
Svaki čovjek je autor svoje životne knjige koja će pokazati kakvi smo zapravo ljudi, smrt je zapravo odgovor na sva životna pitanja. Za pitanja nitko neće žrtvovati svoj život, tek za odgovor se umire. Kardinal Stepinac je napisao:„Želim, naime, i poslije svoje smrti činiti sve što mogu, da otklonim od vas opasnosti koje vam prijete i da povećam vašu sreću, koliko je to moguće u ovoj suznoj dolini“.
I zaista je tako! Stepinac, iako tijelom mrtav, i danas čini ono o čemuje govorio još tijekom života i za čime je čeznuo. Ljudi svjedoče mnogim milostima koje su dobili po zagovoru bl. Alojzija Stepinca. U Njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled tražeći Njegov zagovor. On je ponos našeg hrvatskog naroda i Katoličke crkve, te je za nas već svet!