Oaza molitve i mira na Buni

Prije određenoga vremena započeli smo uređenje amfiteatarskoga zemljišta pored bivšega bunskoga kola, koje je bilo zaraslo u šikaru i draču te bilo mjesto okupljanja zmija i drugih gmazova i životinja.

Kolo je bilo na ponos žiteljima Bune, od njega su imali korist svi oni koji obitavaju s južne strane prometnice M 17-3 (Put za Stolac). Danas se samo može zamisliti njegovo okretanje i zahvaćanje vode, ali svakako nas potiče na rekonstrukciju i obnovu. Kada dragi Bog providi neka ponovno zahuči, okrene, vodu donese i osvježi Bunu, kao što je godina osvježavao i zemlju i ljude koji su se okupljali oko njega. Neki se župljani s radošću sjećaju kola, a neki žale što su kraj njega proveli puno vremena koje su mogli iskoristiti u bolje svrhe.

Bilo kako bilo ovo nas mjesto ponovno poziva na okupljanje. Nakon temeljitoga čišćenja, nasipanja, natkrivanja, pravljenja klupa, ugrađivanja Gospina kipa, rasvjete, lovor višnje i zida, dovođenja vode pa sve do padova radnika s drveća uspjelo se u rekordnom roku napraviti oazu mira na Buni. Uz buduće nadogradnje bit će to izvanredno „svetište“ na raskrižju putova i račvanju rijeka. Prostor je amfiteatarske konfiguracije i lijepo se uklopio za vanjski, ljetni prostor slavlja sv. Mise i drugih molitava. Nazvan je oratorijem, mjestom molitve. Mjesto je idealno, uz vodu i možda najljepša pozicija na Buni pa je zbog toga i drugima bila interesantna. Uz buduće nadogradnje bit će to prelijepa oaza mira, mjesto molitve, kulturnih događanja (predstavljanja knjiga, poetskih večeri, izložbe slike …) Narodu se svidjela ideja, a neka Bog dalje providi što nam je činiti.