Peti euharistijski četvrtak u župi, 6. svibnja 2021.

Peti četvrtak pripao je mostarskim župama Cim i Ilići.

Župnik don Ivan Perić i župni vikar don Antonio Krešić, na poziv župnika don Nikole, došli su s nekoliko pjevača i svirača na peti poslije uskrsni četvrtak. Dogovoreno je da don Antonio ima meditaciju na temu Zajedništvo u patnji i ozdravljenju.

Don Antonio je taj dan imao problema s glasnicama pa je meditaciju ustupio don Ivanu Aničiću, đakonu. Don Ivanovu meditaciju donosimo u cijelosti:

UVOD:Pogledaj, Gospodine ove večeri na sve nas/ Na nas ovdje okupljene i na sve one koji nisu s nama. Na one koji se pripremaju na počinka/ i na one koji večeras trpe poradi svojih bolova i patnji./ Sve naše bolesnike zaogrni svojom ljubavlju, blagoslovi liječnike i medicinsko osoblje, blagoslovi svaku ruku koja njeguje, odmori one koji su u brizi. Smiluj se umirućima, sjeti se ožalošćenih/ daj snage onima koji pate./ Poslušaj Gospodine, naše molitve večeras za sve one koje pritišće teški križ bolesti,/ za one najteže bolesne osobito male bolesike – djecu i mlade. Neka do tebe dopre naša zahvala za tolike koji su hrabri u svojim bolovima/ strpljivi u svojoj patnji, vjerni onda kada je nateže.

BIBLIJA:Upitaše Isusu: »A tko je moj bližnji?«  Isus prihvati i reče:
»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva.  Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe.  A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe.  Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se  pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj.  Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’« »Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?«  On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

RAZMATRANJE 1: U susretu sa svakim čovjekom, sa svakom našom bratom i sestrom u potrebi, nudiš nam Isuse model ponašanja koji je u potpunoj opreci s licemjerjem, Ti tražiš od nas da se zaustavimo i slušamo, uspostavimo izravan i osoban odnos s drugim, da osjetimo empatiju i suosjećanje te dopustimo da nas njihova patnja dirne do te mjere da preuzmemo na sebe brigu za njihovo duhovno služenje.

Kad nas snađe kakva bolest tek tada postajemo svjesni vlastite ranjivosti i osjećamo potrebu za drugima koja nam je urođena. Tada nekako jasnije osjećamo vlastitu krhkost stvorenog bića i dublje doživljavamo svoju ovisnost o Tebi Bože naš. Kada smo bolesni, duh i srce nam obuzmu nesigurnost, a katkada i strah pomiješan s nemirom; nalazimo se u stanju nemoći. Bolest uvijek ima lice, i to ne samo jedno: ona ima lice svakog bolesnika i bolesnice pa i onih koji se osjećaju zapostavljenima, isključenima i žrtvama društvenih nepravdi kojima im se uskraćuju njihova temeljna pravaZato te molimo sada Gospodine, za sve one koji se tako osjećaju, da ti budeš njihovo mirno srce svih atoma.

RAZMATRANJE 2: Biblijski lik Joba u tom je pogledu vrlo znakovit. Jobovoj supruzi i prijateljima ne polazi za rukom pratiti ga u njegovoj nesreći, štoviše, optužuju ga i samo još više povećavaju njegovu samoću i izgubljenost. Job tone u duboko stanje napuštenosti i neshvaćenosti. Ali upravo zahvaljujući toj krajnjoj krhkosti, odbacujući od sebe svako licemjerje i opredjeljujući se za put iskrenosti prema Bogu i drugima, njegov ustrajni vapaj dopire do Boga koji mu na kraju odgovara i daje mu vidjeti novi horizont. Potvrđuje mu da njegova patnja nije niti kazna niti stanje odvojenosti od Boga ili znak Božje ravnodušnosti. Tako su se iz ranjena i ozdravljena Jobova srca vinule one žive i dirljive riječi upućene Gospodinu: »Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe« (42, 5).

bliskost je, naime, dragocjeni melem koji pruža podršku i utjehu bolesnicima u njihovoj patnji. Kao kršćani, tu bliskost doživljavamo kao znak ljubavi Isusa Krista, Dobrog Samarijanca, koji je sa samilošću prilazio svakom čovjeku ranjenom grijehom. Sjedinjeni s njim djelovanjem Duha Svetoga, pozvani smo biti milosrdni poput Oca i ljubiti, na poseban način, svoju slabu, nemoćnu i trpeću braću i sestre (usp. Iv 13, 34-35). Tu bliskost doživljavamo ne samo kao pojedinci, nego i kao zajednica. Naime, bratska ljubav u Kristu rađa zajednicu koja može ozdravljati, koja ne napušta nikoga, koja uključuje i prihvaća prije svega najslabije.

ZAVRŠETAK: Sve bolesnike, zdravstvene djelatnike i one koji se žrtvuju u pomaganju onima koji pate povjeravam Mariji, Majci milosrđa i Zdravlju bolesnih. Neka nas ona u našoj vjeri i našoj nadi i pomogne nam da skrbimo jedni za druge bratskom ljubavlju