Početak nove školske godine
Na 24. nedjelju kroz godinu, s blagoslovom školskih torba započela je nova vjeronaučna i pastoralna godina u našoj župi.
Zakazane su dvije svete Mise na kojima je nastupio naš novi kapelan, mladi dumo, don Damir Pažin. Župnik ga je na početku Mise predstavio župnoj zajednici i zaželio mu dobrodošlicu da se ugodno osjeća među svojim narodom. Kroz dvije prošle pastoralne godine s nama su bila dvojica đakona, don Tomislav i don Marin, koji su se lijepo uklopili u život i rad župe. Ove godine imamo još jednoga svećenika pa smo zbog toga uveli još jednu Misu radnim danom i još jednu nedjeljnu sv. Misu. Zahvalni smo i mjesnom ordinariju, koji nam je poslao don Damira kao duhovnoga pomoćnika.
Svečano je bilo pod sv. Misom u 11 sati. Bilo je lijepo vidjeti naše školarce, koji donose svoje školske torbe na blagoslov. U evanđelju je govor o križu, a njima je zasad to najveći križ. Svake godine teža torba, jer je u njoj više knjiga, a roditeljima lakši džep jer cijene knjiga rastu, a po znanju ne bi se dalo uočiti da je uloženo dalo veći učinak nego što je to bilo prije, dok je knjiga, bilježnica i pribora bilo manje, a u roditelja ostao koji šolad u takulinu.
Dok ulaze u crkvu pitam ih kako im je u školi? Odreda odgovaraju: „Jedva čekamo kad će Božić“. Vidimo da im je knjiga, učenje i nastava pravi životni križ. Dok je samo taj polako će se naprijed ići prema težim križevima. Redaju i slažu svoje torbe ispred oltara, manju djecu prate roditelji ili starija braća i sestre. Lijepo je vidjeti kako stariji brat vodi mlađega i kako starija sestra pomaže mlađoj i obrnuto. Dobro Isus reče: „Ako ne budete kao djeca nećete u Božje kraljevstvo“! Kad bismo naučili to od djece-pomoći jedni drugima ponijeti životni križ, ali stariji ko stariji, o svom brašnu.
S kora mladi, ulaznom pjesmom, započinju misno slavlje, redaju se za prvo i drugo čitanje, don Damir lijepo propovijeda stavljajući nam pred oči primjer maloga Marka, koji je redovito navraćao u crkvu na kratku molitvu o podne, govoreći Isusu: „Isuse, ovdje Marko“ pa kada ga je snašla nevolja kroz prometnu nesreću i kada je završio u bolnici sa svojim križem lakše mu je bilo podnijeti bol, jer je svaki dan u podne dolazio Isus, govoreći: „Marko, samo strpljivo, ovdje je Isus“. Zbog toga je mogao prenositi radost na svoje cimere. Ministranti čitaju molitvu vjernih, a za prinos darova četvero vjeroučenika čita a četvero prinosi darove: knjige, svijeću, katekizam i loptu. Nakon Misnoga slavlja učinjena je i zajednička fotografija. Bog dao lijep dan, lijepo započeli vjeronaučnu godinu, a neka nam svima da zdravlja i snage da je možemo i okončati.
