Posjet bogoslova našoj župi

Na poziv župnika don Nikole Menala našu su župnu zajednicu na 4. Nedjelju kroz godinu, 29. siječnja 2017. god. posjetili bogoslovi iz Sarajeva zajedno sa svojim odgojiteljima. Na poseban način uljepšali su misno slavlje u 9:30 i 11 sati koje su predvodili rektor vlč. Josip Knežević i vicerektor vlč. Marko Mikić. Pod misama je pjevao zbor mladih bogoslova, budućih svećenika, Vis „Emanuel“.

Ove nedjelje nije bio poseban blagdan, reklo bi se dan Gospodnji kao i svaki drugi. Pomalo hladan itih. Ništa neobično za ovo doba godine.Iz svojih toplih ognjišta došli smo slaviti Isusa, živoga Isusa koji stoji pred nama, preda mnom. No, jeli ova naizgled obična nedjelja bila baš obična, ili je sjajila nekim drugim sjajem? Trebamo li svaki dan težiti da nam taj dan bude sjajniji od onoga jučerašnjeg? Upitnici su mi se stvorili nad glavom dok je započinjalo misno slavlje. Predvoditelj sv. Mise pričao je o evanđelju i 8 blaženstava, 8 „ustava“ jednoga kršćanina. Govorio je kako često zanemarivamo blaženstva, te da umjesto ovih krojimo neka po vlastitim željama, prihvaćamo zemaljska „blaženstva“. Osjetio sam se prozvanim. Pomislio sam kako nam nebo može lako promaknuti. „Ne moraš se držati svih 8, ali se drži bar nekih od njih“, rekao je vice rektor.

Isusova blaženstva donose nam revoluciju. Ona predstavljaju „projekt“ sreće koji je u suprotnosti s onim kojega obično prenose mediji i prevladavajuće mišljenje. Danas, za ljude reći da je Bog bio jedan od nas, da je trpio te da je umro na križu, ravno je onome da im kažeš da očima brda pomjeraju, sablazno. Prema logici ovoga svijeta, one koje Isus proglašava blaženima smatra se "gubitnicima", slabićima. Put kojima nas Isus poziva nije lagan, naprotiv, težak je i trnovit.Unatoč tome, često na raskrižju biramo onaj lakši. Lakši put, ne mora značiti sretniji put.

Nekoliko riječi o samom fakultetu i životu jednoga bogoslova govorio je jedan od desetorice bogoslova. Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu zasnovan je na temeljima najstarije sustavno organizirane visokoškolske ustanove BiH, Vrhbosanske katoličke teologije koju je utemeljio prvi vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler. Iza ovog fakulteta stoje godine patnje, rasta, školovanja, muke i znoja, ali i radosti, druženja, molitve i rasta u znanju i u zvanju-nikada nije nestalo nade. Iza zidina su brojne životne priče, brojni pozivi osoba koji su svoj život odlučili u potpunosti predati Isusu. I naši župljani su imali priliku čuti jednu takvu priču. Nisu štedjeli riječi i podijelili su s nama svoje iskustvo, govorili su i o svom duhovnom pozivu. Potaknuli su sve mlade na hrabro koračanje bez straha prema Gospodinu ukoliko osjete duhovni poziv i pozvali nas na molitvu za duhovna zvanja. Ukazali su i na važnost takve molitve. Ne možemo opstati bez svećenika, naših pastira koji nas okupljaju u Isusu Kristu. Večeras se u skrovitosti svoga doma, svoje nutrine zapitaj tko si i pomoli se za njihovu ustrajnost i nova duhovna zvanja jer kako je sv. Ivan Bosco rekao: „Najveći dar koji Bog može udijeliti obitelji jeste svećeničko zvanje jednoga sina.“