Predstavljanje knjige don Ive Šutala "Poučne župnikove priče"

U prošlu nedjelju, na svetkovinu Krista Kralja posjetio nas je bivši blagajsko-bunski župnik don Ivo Šutalo, koji je predslavio svete Mise u našoj crkvi. Zahvaljujemo mu na dolasku. Poseban je bio povod njegova dolaska – ukoričio je svoje članke iz Crkve na Kamenu te ih je kao knjigu ponudio vjernicima za duhovnu okrjepu. Nakon misnoga slavlja župnik, don Nikola, ukratko je predstavio knjigu na sljedeći način:

Predstavljanje knjige don Ive Šutala
Župnikove poučne priče, Studenci 2014.

Buna, Krist Kralj, 23. listopada 2014.

Došao sam neku večer u babe Mare. Pitam ja nju čita li Crkvu na kamenu? - E, to su mi najlješve i najdraže novine bile, ali obnevidila sam ti skroz, ne vidim ni velika, a kamoli mala slova, moj dumo. Navukla mi se nekakva mreža na oči, pa mi se sve muti.

- Pa zašto onda primaš Cnak kad ne vidiš? - Zato što se treba izdavati katolička štampa, a dođe meni svaki dan moja unuka, što ono goni medicinu u Mostaru. Nas ti dvije odmah nakon sv. Mise i ručka sjednemo i u ruke crkvenu štampu. Pusti mi ove druge novine, ovo ti meni čitaj! Ona čita, a ko kad zna, uči te velike škole, a ja slušam. Čim dođe novi broj Cnaka, najprije ti pogledamo ko je umro od mojih vrsnika i drugih mlađih i starijih, izmolimo im pokoj duši, pa joj rečem da otvori ono što piše onaj don Ivo Šutalo. Samo ti to i čitamo. E što zna oraspoložiti nas stare, odmah mi nedjelja lješva. - Hajde baba, kaže mi unuka, samo se ruga s vama starima! Nemoj tako, sine moj! Niko ti onako ne zna napisati ko on. E, okle mu samo padne na pamet sve ono? Bog mu dao zdravlje, te napiso još puno redaka. Da mogu kako do našega biskupa rekla bi mu da don Ivu metne za glavnoga u Crkvu na kamenu pa bi u njoj bilo manje pulitike, a više duhovnoga i korisnoga za nas stare, a i za vas mlade. Čini mi se da je vama mladima najviše i pisao! Nekad je znao i koju pjesmu u desetercu sastaviti pa bi me to vratilo u mlade dane kad se nakon Mise pjevalo, kolalo i veselilo, a danas brže bolje u auto i kud koji mili moji.

- Bona ne bila Mare, znaš li da je don Ivo prošle godine priredio jednu knjigu od pet stotina stranica o jednome dumi koji je među prvima u Europi počeo izdavati crkvene novine?

- To o onome don Šćepanu, je li. - Jest, jest, odgovaram. - Šta čula! Svaku mi je stranicu mala pročitala. Ima i tebe tamo!

- Aj, pusti to sad, nego znaš li da je don Ivo i ove godine izdao jednu knjigu? Ma nemoj mi reć! Kad stiže, Bog ga pomogo? - Ma, ove mu godine biskup poslao našega mladomisnika, don Tomu. - Onoga finog što je s tobom bio prošle godine! - Jest, jest, toga, pa će sad don Ivo imati više vremena za pisaniju.

- Šta je bolan sad napiso? - Župnikove poučne priče. Tek knjiga iz tiska izišla, ganjci nova na 200 stranica. - Koga poučava kad više nitko ne sluša?

- Mlade kroz 28 poučnih priča. - Ne znam ispričaju li im roditelji toliko za cijeli život, moj dumo, ta vidiš li da samo nekud jure.

- 10 obiteljskih priča: uz ognjište i blagoslov kuća 4 i 6 posvećenih majkama koje se brinu i mole;

- 10 priča koje je čuo od tvoje generacije s naslovom "Mudrost je kod starih".

- Svima je stavio pred oči dvojicu Papa kao uzore: Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.: Poljaka i Nijemca. -Nisu li se ono oni bili u Drugom svjetskom ratu? - Jesu, moja Mare, ali vidiš li veličine Ivana Pavla II. Pozvao Nijemca da mu bude prvi suradnik i postavio ga da vodi najvažniju kongregaciju za nauk vjere u Vatikanu. - Jašta, moj dumo, veliko je to. A ovo drugo što reče o vjeri. Može se svugdje zglajzat, ali u vjeri ne daj Bože! Zato je tu Nijemac, koji je jak i nepopustljiv. - I sad je Nijemac, govorim joj. - Znam, znam, onaj Müller. - Čudim se odakle Mara sve zna. Kako neće znati kad svaku večer sluša radio Vatikan.

- Opisao je i dvoje blaženika! - Je li našega Stepinca? - Ne znam kako mu je to promaklo, inače mu ništa ne promiče, ali sigurno čeka da ga proglase svetim, pa će onda o njemu cijelu knjigu napisati.

- Bolan, dumo, dosta ti toga ispriča da ima u toj knjizi. Kako je sve moglo stati na 200 stranica? - Mare, danas ti se slova mogu smanjiti pa zato. - A, zato ti ja ne vidim, moj dumo, pa mi moraju čitati. Morat ću svojima reći da mi što prije nabave tu knjigu. Idu duge zimske noći pa nam je bolje čitati Župnikove poučne priče, nego gledati Poćeru. Vazda se nekud gonjaju. Ili oni što kuhaju; vazda kuhaju, a sve više gladnih. A ne daj mi Bože gledati one turske serije. Dosta nas je jada s njima ubilo. Ili one vračare što okreću karte. Sve čevrtaju dok mahnit narod čevrta brojeve, a njima se džepovi demete. Evo da im nešto kažu, pa ni po jada. Nego dobit će ti sin kredit i to hipotekarni, taman ko da niko ni je u njemu, a svi u samim kreditima. Ne samo narod nego i država.

- A slušaj, Mare, i ovdje ti možeš naići na svega pomalo. Potjera don Ivo u svojim pričama đavla što dalje. Ne bi bolje ni Mirko Miočić protivnike! Kad ti unuka bude čitala, imat ćeš u pričama recepte bolje od coolinake ili one Anke Imoćanke što je ono pobijedila na onome natjecanju. Ima u don Ive od ajvra do ptičjega mlijeka. O turskome zulumu ćeš koju i od don Ive ufatit, ali više kako se vjera brani na predziđu kršćanstva, nego kako se treba gledati Sulju i Silu. Čut ćeš ti od don Ive kako se treba gatanja i vračanja klonit, a krunicu i molitvenik u ruke uzeti.

- Ama, i u mene u kući se natovarila ova nesretna mlađarija na telefon pa zovu tamo da im kažu šta će im biti. Bit će im nesreća, nego nek se prihvate kakva posla, a ne onih nesretnih telefona. Uzmite don Ivinu knjigu pa ćete koju naučiti, drugome reći i za u nebo ponijeti.

Ako gdje dođeš do te don Ivine knjige, ostavi mi da košta ne znam koliko. A koliko ti, bolan ne bio, košta? - Vidi Mare alčaka, sve joj nije važno koliko košta. Rekoh koliko i 3 kutije cigareta i to onih jeftinijih. To spržiš za dan, a ovo ostaje vječna uspomena i korisno štivo. Pa kad si najtužniji uzmi i pročitaj! - Samo toliko? - Samo 10 KM, i to svi prilozi idu za vjeronaučnu dvoranu u Studencima. - Malo bi mu bilo po 10 KM za svaku priču, a još je i naš don Tomo s njim, pa i zbog njega ću još jednu knjigu kupit kad je tako jeftina.

- Hajde, Mare, raspričasmo se, a mlađarija me čeka pred vratima. - Poteci k njima, a nemoj mi tu knjigu zaboraviti ostaviti jer znam ja kad kažeš s oltara da je don Ivina knjiga u pitanju da će odmah planuti i razgrabiti sve. Trebat će brzo i drugo izdanje izdavat. Još kad im kažeš da i njih ima u knjizi, ne će ostati ni jedan komad.

Nego pozdravi mi don Ivu puno, čestitaj mu na trudu i mozganju i što je to sve ukoričio, još ako je kakvu finu sliku na naslovnicu stavio, a znam ja njega, hoće on to. Čestitaj mu i neka samo nastavi pisati, a don Tomo je mlad neka ga u svemu zamijeni, pa svake godine neka napiše po jednu knjigu.

Dragi don Ivo, i mi se svi priključujemo čestitkama babe Mare, želimo ti obilje Božjega blagoslova, oštar um i još oštrije pero, pa nam napiši ne svake godine, nego svakoga mjeseca ponešto. Živio i Bog te blagoslovio!

don Nikola Menalo