Proslava Presvetog Trojstva

U ime Oca, Sina i Duha Svetoga – tim tragom ruke našim tijelom ispovijedamo svoju vjeru, i to vjeru u Presveto Trojstvo, vjeru u Trojedinoga Boga. To je najkraća, ali i najmoćnija molitva. Znakom križa ulazimo u tajnu Presvetog Trojstva. Od jednostavne molitve, mi dolazimo do najsloženije teološke teme, najdubljega misterija. "U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: 'Neka bude svjetlost! I bi svjetlost" (Post 1,1-4). Već na samom početku, Sveto pismo nam govori o Trojedinom Bogu. Ponekad je teško shvatiti da je jedan Bog, a tri božanske osobe – Otac, Sin i Duh Sveti. Tu istinu objavio nam je Isus. Dolaskom Isusa Krista na zemlju dovršava se Njegovo spasiteljsko djelo na zemlji i odlazi u nebo. Time nam od Oca šalje Duha Svetoga, Duha tješitelja i istine sve do današnjega dana.
Upravo Duh Sveti želi učiniti nešto novo u našem životu. Mi danas nastavljamo ono što se događalo onda, o čemu izvješćuju Djela apostolska. Koliko smo otvoreni Božjoj riječi, to je Duh Sveti očitiji u našem životu. Kada bi provodili vrijeme svaki dan moleći u duhu, otkrili bi da nas zemaljska robovanja više ne mogu ograničavati. U Njemu spoznajemo trojedinoga Boga. O ovoj središnjoj tajni kršćanske vjere mogli smo čuti dosta toga kroz trodnevnicu Presvetomu Trojstvu kao i na samu svetkovinu Presvetoga Trojstva u našoj župi. Presveto Trojstvo je ujedno i titular naše župe te se na ovaj dan već godinama slave svete mise u staroj župnoj crkvi u Blagaju.
"Blagajska ljepotica" već odavno ne budi svoj puk jutarnjom zvonjavom, ne okuplja ih svakodnevno oko svoga oltara. Vjenčanja, krštenja iz te crkve mogu se vidjeti još samo na crno-bijelim fotografijama. Tek ponetko se odluči sakramente proslaviti u njoj.

Iako je nekad tamo sve utihnulo, i narod otišao iz svojih domova, na taj dan, crkva postaje poput bazilike i uvijek je puna, pretijesna je primiti sve vjernike koji su se došli pomoliti svome Bogu. I svake godine, ponovno potvrđuje čežnju ljudi za zajedništvom i pripadanjem. Često smo pojedinačno lomljivi, ali smo kao zajednica jaki.
Upravo je i propovijed don Josipa Čule, župnog vikara u mostarskoj katedrali, koji je predvodio sv. Misu u Blagaju, bila u znaku zajedništva.
Već tradicionalno, crkvom su se čuli poznati glasovi, zbora Teološko - katehetskoga instituta u Mostaru predvođeni  prof. don Nikom Luburićem koji su uljepšali slavlje.
Ova blagajska crkva svjedoči udarcima i trpljenjima protekloga vremena, ali i nakon mnogo godina stoji uspravno. Nadvladala je bune i ratove te nadvladava sofisticirane metode umotane u ambalažu „progresivnog“. U njezinim zidinama urezana je povijest i sjećanje.
Pamtila je bolje dane, no unatoč tome i danas stoji nepomično i stameno u ovom trenutku povijesti