Prva sveta Pričest u našoj župi.
Buna, 7. 4. 2013.
Na svetom krštenju, svećenik je
pitao roditelje prvopričesnika: “Koje ćete ime dati svome djetetu?” Oni su tada
, u crkvi, prvi puta izgovorili ime.Tada je svećenik pozvao roditelje, kumove
novokrštenika te rekao: „ I. ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!”
U obredu krštenja obukao vam je bijelu haljinu te rekao da vam ta bijela
haljina bude znakom Kristova dostojanstva. Nakon devet, deset godina sami ste
ili uz pomoć roditelja obukli bijele haljine, ukrasili oltarište svojom
bjelinom duše i prvi puta primili Krista euharistijskoga.
Bio je to prelijep događaj u našoj župi. Na Bijelu nedjelju, na nedjelju
Božanskoga Milosrđa, na Mali Uskrs 23 prvopričesnika (12 ženskih, jedanaest
muških) primilo je prvi put u životu bijelu hostiju.
Od neki dan stalno kiša, a u subotu kada su se prvi put ispovjedili prelijepo
vrijeme kao i u nedjelju. U procesiji smo pošli iz Pastoralnoga centra
predvođeni s dvadesetak ministranata. Naprijed križ i svijeće a iza njih prvopričesnici
sklopljenih ruku poklanjaju se dvoje po dvoje ispred oltara. Prigodnom
recitacijom dobrodošlicu recitiraju Ivana Čorić i Tomislav Kaleb. Kako su
lijepo kroz crkvu odzvanjale riječi:
Zvona danas skladnije zvone, proljetno sunce toplije grije, pjesama svetih ore se zvuci, nebo se danas radosno smije.
Danas meni srdašce tako burno tuče, danas mene k Isusu želja žarče vuče.
Dječji zbor Put ljubavi skladno pjeva i Boga slavi uljepšavajući misno slavlje i Prvu Pričest. Pomažu im i mladi iz zbora Mir. Nakon zborne molitve izlaze prvopričesnici Mateo Blažević i Elena Cipetić te navješćuju Riječ Božju iz Novoga Zavjeta. Jasni i glasni s lijepom dikcijom.
Nakon navještenoga Evanđelja župnik je uputio prigodnu propovijed upućenu
prvopričesnicima. Započeo je sa značenjem Bijele nedjelje i krštenja te imena
kojega su dobili na krštenju povezujući to s izabranim osobama iz Biblije, koje
je Bog zvao njihovim imenima (Abrahama, Mojsija, Izaka…). I naših je 23
prvopričesnika Bog danas pozvao po imenu. Njihovo je ime nešto posebno. Po
njemu se raspoznaju tijekom života i nakon ovozemaljskoga života. Ime je uvijek
znak i poruka kako treba odgovoriti na Božji poziv. Nižući imena protumačio im
je što im ime znači i što dragi Bog očekuje od svakoga od njih. Nakon toga
prvopričesnici su ispovjedili svoju vjeru odričući se od Sotone a vjerujući u
Boga. Na kraju su zajednički skladno izmolili ispovijest Hrvata katolika Čvrsto vjerujem.
Uslijedila je molitva vjernih. Mikrofon ide od Jane do Luke, od njega do
Karle, od nje do Filipa, od Filipa do Ane, od nje do Filipa Milanovića, od
njega do Ivane dok ne dođe do Zvonimira. Uputili su molitve Ocu nebeskom da ih
usliši po svome Sinu kojega će ugostiti u svojim malim srcima.
Nakon toga su dvoje prvopričesnika izašli čitati ( David i Gabrijela) a petero
(Vito, Ivana, Valentin, Nikola i Lana) prinijeti darove na oltar. Dok su
prinosili hostije, vino, vodu, Bibliju i molitvenik zbor je pjevao Primi naš dar, Oče naš.
Nakon euharistijske molitve uslijedila je prva pričest djece i roditelja.
Kako dijete dolazi iz oltarišta tako roditelji iz klupa. Organizirano odlično,
svi zadovoljni, a djeca najzadovoljnija jer su primili Krista po prvi puta u
srdašca mala. Na kraju svete Mise četvero je prvopričesnika ( Karla, David,
Matea, Anamarija) zahvalilo Bogu, roditeljima i svećeniku na ovo neizmjernom
daru. Slavlje se nastavilo kod obiteljskih stolova.