PRVA SVETA PRIČEST U ŽUPI
Isus je na posljednjoj večeri, kada je došao čas da prijeđe s ovoga svijeta svome Ocu, apostolima oprao noge i dao im zapovijed ljubavi, ustanovio Euharistiju kao spomen svoje smrti i Uskrsnuća. Ostavio je Crkvi, svojoj ljubljenoj zaručnici sakrament pobožnosti, znak jedinstva i vez ljubavi. Euharistija ja i čin zahvaljivanja Bogu, sveta žrtva koja uprisutnjuje Krista Spasitelja. Tu je svoje učenike poučavao i bodrio da ustraju u jedinstvu i ljubavi, molio je za njih i za sve ljude svoju velikosvećeničku molitvu (Iv 17) i na kraju je uzeo kruh, izrekao hvalu Bogu, razlomio kruh i dao ga učenicima govoreći:
“Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.”
Zatim im je pružio čašu s vinom govoreći: “Ova je čaša novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva.” Tako se Isus u znakovima kruha i vina sav predao Ocu i svim ljudima.
Na treću Uskrsnu nedjelju nakon jednogodišnje pripreme za župnikom i đakonom upravo ovaj sakrament je primilo trideset i jedno malo srce naše župe. Od samog krštenja njih su njihovi roditelji, bake i djedovi upravljali putem koji su oni sami prolazili. Korak po korak, bliže Kristu. Trebalo je nekada i posrnuti, ustati i hoditi dalje. I samom Kristu je bilo tako na njegovom Križnom putu, gdje je tri puta padao pod teretom svoga križa, naših grijeha. Žrtvovao se za nas, da bi nas spasio, pa tako i oni sami nalazili su se i nalazit će se pred raskrižjima svoga života, ali će uvijek na jednoj strani biti Isus, On ,kojega primamo pod prilikama kruha i vina na svetoj gozbi njegovoj. Ona posljednja stepenica koju su zakoračili prije same Svete Pričesti, jeste ispovijed, sakrament pomirenja sa Gospodinom, kojeg su zajedno primili sa svojim roditeljima, u kojoj su postigli pomirenje i praštanje da bi čista srca primili Krista. Samim sakramentom Svete Ispovijedi pokazuju svoju zrelost i svijest da snage zla i grijeha u njima i među njima nisu jače od dobra i vjernosti na koje su pozvani. Sa osmjehom na licu i radosna i ispunjena srca, pristupili su Prvoj Svetoj Pricesti. Pjevajući i slaveći Krista glasno i iz dubine svoga srca, hrabro su primili svoga Spasitelja, uz potporu i oslonac svojih roditelja, koji su i na ovaj dan hodili u stopu zajedno sa njima. Pokazujući svoju ljubav prema Bogu, pjevajući, moleći svi u jedan glas, izricali su svoje molitve i prinijeli svoje darove oltaru. Nisu ostali uskraćeni ni njihovi roditelji kojima su se na poseban način zahvalili na kraju svete Euharistije.
Ispunjeni Božjom ljubavi, srca puna dobrote i vjernosti neka hode putem Krista, uče od njega samoga i idu putem istine, života i ljubavi, da bi spremno primili i ostale svete sakramente. A njihovi roditelji, župnik i đakon neka im budu potpora kada dođu do iskušenja i pruže utjehu kada se posrnu pod teretom svojih grijeha.
