Stepinčevo, 10. veljače 2018.

Subota, 10. veljače 2018. Sto dvadeset godina od rođenja i krštenja Alojzija Viktora Stepinca i dvadeset godina od proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca po odluci svetoga pape Ivana Pavla II. u Mariji Bistrici. Dan zimski, vedar i buran. Kako se večer približava, vjetar pojačava, a misari pristižu u župnu crkvu na Buni, gdje svečano proslavljamo zaštitnika našega pastoralnoga centra. Od svega nam je najdraže kada su u crkvi u najvećem broju bili nazočni upravo korisnici pastoralnoga centra, tj. vjeroučenici i pjevači koji su ispunili crkveni korski prostor i pjesmom uzveličali misno slavlje.

U procesiji, kojom ravna kapelan don Ivan, 12 ministranata i 15 koncelebranata predvođenih don Ivanom Perićem, župnikom Cima i Ilića.

Na početku misnoga slavlja župnik je don Nikola pozdravio nazočne vjernike, predvoditelja misnoga slavlja i braću svećenike zaželjevši da naša molitva doprinese i proglašenju svetim bl. Alojzija.

Nakon navještaja Božje Riječi, koju su pročitali mladić i djevojka iz župnoga zbora, biskupijski vikar za trebinjsku biskupiju, don Ivo Šutalo, navijestio je evanđelje. Vjerni narod uperio je pogled u propovjednika don Ivana i otvorio uši uma i srca sadeći izgovorenu riječi u svoju dušu. Propovjednik je započeo paralelom o dva naroda: hrvatskom i židovskom i na lijep i odvažan način govorio o još odvažnijem, mladom biskupu najprije koadjutoru, a zatim i nadbiskupu Stepincu govoreći o njemu kao neustrašivom borcu za vjeru, Crkvu i svoj hrvatski narod. Mlad biskup, u uzburkanom vremenu, na evanđeoskim načelima ustrajan do mučeničke smrti. To je uzor svakome vjerniku, naglasio je propovjednik i na kraju se vratio na početnu misao o dva naroda, tj. kako je židovski narod ustrajniji i ne da svoje, a kako naš narod nije ustrajan i vrlo se lako odrekne svoga. Zamolio je dragoga Boga da nam da ustrajnosti, ljubavi i srce bl. Alojzija prema Bogu, Crkvi i domovini.

Nakon vjerovanja i homilije djeca su pročitala molitvu vjernih. Svećenici su okružili oltar i nastavili Euharistiju, koja je jačala i blaženoga Alojzija i nas okupljene na misnom slavlju.

Na kraju svete Mise župnik je zahvalio vikarima don Željku, generalnom i don Ivi, trebinjskom kao i dekanima i ostalim koncelebrantima, hodočasnicima iz drugih župa i vjernicima koji se na poseban način zagovaraju preko blaženoga Alojzija dragom Bogu.

Nakon svete Mise nastavilo se prijateljevanje u župnom stanu gdje su se priključili i ostali svećenici čestitari koji su imali večernje Mise ili druge obveze. Uz okrjepu porazgovorilo se i o aktuelnim temama iz života Crkve i društva. Blaženi Alojzije, moli za naš narod!