STEPINČEVO 2019.
Ove godine spomendan bl. Alojzija Stepinca pao je na nedjelju i liturgijski se ne može slaviti ispred svetkovine Dana Gospodnjega. U Misi zeleno liturgijsko ruho u srcima molitva po zagovoru bl. Alojzija Stepinca za čiji smo se spomendan pripremili trodnevnicom koju su predvodili: 1. večer don Pero Pavlović, župnik Rotimlje i Stjepan Krsta; 2. večer don Stipe Gale, župnik Aladinića i 3. večer don Mile Vidić, župnik drevne prenjske župe i poslije domovinskoga rata novonastaloga naselja Bobanovo Selo. Ugostili smo i jednu žensku klapu Narenta, koja je misno slavlje uzveličala u petak. Posebno su pripremile responzorij, koji nosi naslov Stepinčeva biskupskoga gesla, In Te, Domine, speravi (U Tebe se, Gospodine, uzdam), kojega je uglazbio don Dragan Filipović. Posebno je svečano bilo na treću večer trodnevnice kada su nas posjetili naši mlađi svećenici i dvojica ovogodišnjih đakona don Petar, rodom iz ove župe i don Domagoj, rodom iz župe Polog, koji se prigodice okupe i zapjevaju na Misama. Ovu smo večer molili za nova duhovna zvanja u Crkvi Božjoj.
Prije večernjih Misa bila je prigoda za sv. ispovijed, u četvrtak smo adorirali pred Presvetim, a u petak i subotu molili krunicu s litanijama na čast bl. Alojzija Stepinca. Trodnevnica je bila duhovno bogata i ispunila srca vjernika.
U nedjelju je bilo posebice svečano. Dok je ispred duma koračalo 13 ministranata noseći križ i svijeće u procesiji ušli smo u crkvu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. S kora nas dočekuju glasovi dječjega zbora Put ljubavi zbora mladih Mir. Župnik pozdravlja kolege svećenike don Luku i don Đuru kao i kapelana don Ivana i započinje svoj uvodni govor kojega donosimo u cijelosti.
„Godine 1898. rodila su se dva iznimna dječaka: Petar i Alojzije. Jedan u Brezariću, drugi u Kruševu. Životni putovi su im bili često slični. Susreli su se u BiH tri puta u četiri godine: 1938. u Mostaru i 1939. u Sarajevu, a sam je nadbiskup Stepinac zaželio doći na Čulino biskupsko ređenje 1942., zajedno s apostolskim vizitatorom benediktincem Ramirom Marconeom, nakon što su Čulini kolege sa studija biskupi Burić i Lach otkazali zbog ratnih nevolja. Alojzije je cijenio Petrovu hrabrost, ljubav prema Bogu, Crkvi, Svetoj Stolici, spreman i na najveća poniženja i zlostavljanja, koja je doista i podnio, i u Mostaru, i u Zenici u zatvoru, i u željezničkoj nesreći kod Vinkovaca. Više puta kardinal Stepinac ističe da je biskup Čule mogao izići iz zeničke robije da je htio potpisati i popustiti pred komunističkim zahtjevima. Ne daje se „pomilovanje“ čovjeku koji je nepravedno osuđen na 11 i pol godina robije, nego se treba javno ispraviti nanesena nepravda! Ova dva velikana duhom „stoje“ i danas ispred nas. Na oltaru slavimo blaženika Stepinca a iz misli nam ne izlazi i naš nadbiskup Čule, koji je podnio nevolje za Crkvu. Dva uzora koja nije jednostavno slijediti.
U životu čovjek susretne mnoge duhovne uzore i velikane, kojima su Crkva i hrvatski narod na prvom mjestu i gdje u razgovoru nema kompromisa. Jedan od tih uzora je i predvoditelj misnoga slavlja dumo Rajko Marković. Susreo sam se s njim kao dječak u svetištu Kraljice Mira u Hrasnu i na hrašnjanskoj filijali gdje bi Menali išli na Misu. Uvijek susretljiv, vedra duha, liderskih kvaliteta, nacionalno osviješten, crkveno na liniji Stepinčevoj, Čulinoj, Kuharićevoj… Svojim prodornim i elokventnim izričajem približio bi nam kardinala Stepinca kao da smo s njim u Brezariću, Zagrebu, Lepoglavi, Krašiću. Nakon takva opisivanja u čovjeku se pobudi i ponos i duh što je imao Stepinca za kardinala. Sjećamo se svi dumina organiziranja proslave Kraljice Mira: kada je kardinal Kuharić došao u Hrasno i sastavio molitvu koju svaki biskup moli ispred Gospina kipa na Gradini; kada su devedesetih zavijorile hrvatske zastave; kada se budila nacionalna i vjerska svijest, kada su ga salijetali i SFOR i Haag i domaći i strani emisari kako bi od njega čuli što misli o današnjoj situaciji Hrvata na ovim prostorima. Dumo Rajko, kao izvrsni pastoralac i radosni navjestitelj Evanđelja, doprinio je svojim angažmanom, molitvom i radom u obnovi duha, očuvanju tradicije i obnovi mjesne Crkve. Zbog toga svega, što je samo djelić naravi predvoditelja Misnoga slavlja, iznimna nam je čast što će danas predslaviti ovom misnom slavlju.
Don Rajko, dobro došao i uvedi nas u sveta otajstva!“
Nakon župnikova pozdrava uslijedio je don Rajkov uvod u Svetu Misu u kojem nam je stavio Spasitelja ispred nas i zagovor blaženoga Kardinala preko kojega molitvama molimo i za mjesnu i za opću Crkvu kajući se za grijehe koje nanosimo posebno otajstvenom Tijelu Kristovu.
Misna čitanja i molitvu vjernih pročitali su mladi.
Propovjednik je od samoga početka počeo nizati nevjerojatne podatke iz blaženikova života. Od Stepinčeve 36. Godine kada je izabran kao najmlađi biskup u Crkvi do 62. Godine života kada je mučenički podnio smrt za Krista i Crkvu. Opisao je i ulogu Papa u njegovu životu te kako ga je Benedikt XVI. Stavio među 16 uzora čoji životi svijetle kao svjetionici u životu vjernika i obasjavaju njihova srca. Poručio je da od blaženoga Alojzija imamo što naučiti i ponijeti u svoj život. Prvenstveno je to karakter kojega je imao Stepinac nasuprot Zlu utjelovljenu kroz razne ideologije i osobe. Biti karakter u obitelji, Crkvi i narodu uvijek se cijenilo i cijeni. Zamoliti blaženoga Alojzija da nam izmoli što više karakternih ljudi u Crkvi i narodu to je želja svakoga vjernika.
Sveta je Misa nastavljena lomljenjem kruha i dijeljenjem duhovne hrane vjernicima koji su se ovih dana pomirili s Bogom u sakramentu ispovijedi.
Na kraju sv. Mise župnik je zahvalio kolegama koncelebrantima, don Rajku predvoditelju misnoga slavlja, pjevačima, čitačima, ministrantima i svima koji su doprinijeli da bi i ove godine Stepinčevo bilo svečano obilježeno u našoj župnoj zajednici.
Slavlje je nastavljeno u župnom dvoru gdje su došle kolege svećenici na čestitanje zaštitnika pastoralnoga centra. Budući da je nedjelja razumljivo je da nisu mogli u koncelebraciju zbog obveza u svojim župama, a lijepo je kada se braća okupe u zajedništvu. Oko stola nas se našlo 25 misnika i jedna redovnica.