Stepinčevo na Buni, 10. veljače 2021.
S Neba Ti nas prati, za nas uvijek moli, Blaženi Alojzije!
Cijeli dan padala je kiša, a vrijeme je pandemije koronavirusa, no, vjerni puk niti kiša niti pandemija nisu moglo zaustaviti da ne dođu na proslavu blagdana bl. Alojzija Stepinca na Buni, 10. veljače. Prije večernje sv. Mise koja se slavila u 18 sati molitvu krunice predmolila su četiri đakona. Nakon izmoljenih litanija iz sakristije je pošla procesija predvođena ceremonijrarom don Ivanom. Ministranti su se redali i zauzimali svoja mjesta, a župni zborovi s kora ulaznom pjesmom u čast b. Alojziju pjevaju „S Neba Ti nas prati, za nas uvijek moli, blaženi Alojzije“. Župnik don Nikola pozdravio je predvoditelja misnog slavlja biskupa Ratka, dvanestoricu koncelebranata, četvoricu đakona i vjerni Božji narod sljedećim riječima:
Poštovani gospodine biskupe Ratko, dragi koncelebranti svećenici i poslužitelji đakoni, braćo i sestre,
ovih dana čitam jedan Vjesnik, vjesnik župe Hrasno: Dumo i njegov narod, kojega je izdavao župnik don Stjepan Batinović od 1965. do njegove smrti 1981. Izišlo je 28 brojeva s oko 1800 stranica velikoga formata. Svaki broj je tiskan u 2.000 primjeraka. U devetom broju iz 1969. na 68. stranici ima jedna zanimljivost koju don Stjepan donosi a poticajna je i nama u vremenu u kojem živimo.
On piše o zahvali na udijeljenoj milosti jednoga čovjeka: „kako je neke godine obolio. Pa nije od jedne bolesti: sastali se upala pluća i srce počelo žestoko drmati. Konzultirao je i liječnike. U isto vrijeme obećao devetnice bl. Nikoli Taveliću i Kardinalu Stepincu. Iza jedne pa druge devetnice prestale su sve smetnje. On je i danas nakon četiri godine zdrav bolje radi nego prije, uvjeren da je dobio pomoć s neba on to svakome pripovijeda i zahvaljuje Bogu i Božjim ugodnicima“.
Braćo i sestre, od prošle godine, nedugo nakon blagdana bl. Alojzija Stepinca, čitav svijet pogodi bolest pluća koja udara i na srce i krvožilni sustav. Konzultiramo liječnike, a više se molimo, jer vidimo kako znanost nerijetko tapka u mraku neznanja. Upućujemo molitve, više osobne nego zajedničke, tražeći od Boga, preko nebeskih ugodnika, kroz devetnice i trodnevnice, potrebne nam milosti. Neka nam ih Trojedini Bog udijeli i kroz ovu svetu Misnu žrtvu koju će predslaviti biskup mons. Ratko Perić, izvrstan poznavatelj lika i djela bl. Alojzija Stepinca i sudionik mješovite komisije između Svete Stolice i Srpske pravoslavne Crkve, koja je 2017. na poseban način proučavala djelovanje zagrebačkoga nadbiskupa i našega blaženika.
Oče biskupe, kada smo pročitali Vaše ime kao člana komisije srca su nam bila mirnija, jer smo imali veću sigurnost znajući Vaš smjerokaz. Danas bismo voljeli da nas utvrdite u vjeri koju je imao i bl. Alojzije a temeljio ju je, kako sinoć reče kardinal Sarah, na tri stupa: Crux, Hostia et Virgo: križ, Euharistija i Blažena Djevica Marija, zbog čega je bio i ostao pravi kršćanin.
U našoj crkvi na Buni s jedne strane stoji kip BDM, Gospe Lurdske, čiji blagdan slavimo sutra kada je Svjetski dan bolesnika pa ćemo posebice moliti za bolesne i one koji o njima skrbe, a s druge strane crkve stoji novopribavljeni kip bl. Alojzija Stepinca, kojega ćemo upravo blagosloviti pa nakon toga slaviti Euharistiju lomeći hostiju i podižući kalež u crkvi Euharistije.
Oče Biskupe, dobro došli, počnite svete obrede.
Biskup je nakon uvodne molitve s poslužiteljima pošao do kipa blaženoga Alojzija Stepinca i blagoslovio ga izričući blagoslovnu molitvu.
Misna čitanja pročitali su mladi, a molitvu vjernih ministranti - krizmanici. Biskup je u homiliji govorio o tri teme. Biskupovu homiliju donosimo u cijelosti:
BLAŽENI STEPINAC – ČASTITELJ EUHARISTIJE
Buna, 10. veljače 2021.
Dragi župniče, poštovani svećenici, đakoni, braćo i sestre – neka vam je blagoslovljen ovaj spomendan blaženoga Alojzija Stepinca, njegova prelaska s ovoga svijeta na bolji!
Za večerašnje razmišljanje stavljamo pred oči Presvetu Euharistiju u životu blaženoga Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, današnjega svečara. Tri su razloga za odabir ovoga velikog otajstva naše svete vjere:
Prvo, ovo je sv. Misa ili Euharistija i posve je dostojno i nužno da o tome govorimo u ovakvoj sakramentnoj prigodi i slavlju.
Drugo, na današnji spomendan blaženoga Alojzija Stepinca, kojemu je ovaj pripadni Pastoralni centar i naslovljen i blagoslovljen 2001., prije 20 godina, dolično je da promotrimo vjeru, štovanje i ljubav našega Blaženika i Mučenika prema Presvetoj Euharistiji, da se ugledamo u njega kao primjer u svome kršćanskom životu i da ga usrdno molimo za zagovor kod Boga.
Treće, nalazimo se u župnoj crkvi koja je prije tri godine, 2018., posvećena Presvetomu Tijelu i Krvi Kristovoj, dakle Euharistijskomu Isusu.
1 - SVETA MISA. U svome prvom javnom činu u Kani Galilejskoj Isus je na skromnoj svadbi, na koju su bili pozvani i on, i njegova majka Marija, i njegovi učenici, čudesno pretvorio vodu u vino (Iv 2,1-11), koje je bilo puno bolje od onoga koje su svatovi iskapili možda i prije nego su počeli večerati. Tim je čudom Isus izbavio iz nevolje ne samo mladence, nego je pobudio vjeru u svojih učenika u svoju božansku moć i ujedno nagovijestio da bi vino moglo imati prevažnu ulogu u njegovu Otkupljenju ljudi: kada je na Veliki četvrtak na Posljednjoj večeri otajstveno pretvorio vino u svoju Presvetu Krv.
U Kafarnaumu, glavnom gradu Galileje, Isus je u dva maha učinio dva neviđena čuda nahranivši mnoštvo od više tisuća samo muškaraca, ne računajući žene i djecu, i to blagoslovnim umnoženjem samo onih nekoliko kruhova i ribica (Mk 6,41 i 8,6). I tim je čudesima ne samo utažio glad tisućama, pobudio vjeru mnogih dobronamjernih u svoju božansku moć, nego je izričito navijestio da će kruh imati prevažnu ulogu u njegovoj ekonomiji spasenja: kada je na isti Veliki četvrtak kruh pretvorio u svoje Presveto Tijelo.
- Gozba. Zato je gozba ili blagovanje bitan dio svete Euharistije. Prema najstarijem pisanu izvješću, Pavlove Poslanice Korinćanima: One noći kada bijaše predan uze kruh, zahvalivši Ocu, reče: „Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.“ One noći po večeri reče: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi… Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje“ (1 Kor 11,25-27). I isto tako tko god jede i pije presvetu Euharistiju, ispovjeđen i raskajan, to znači dostojno, on jede i pije hranu za život vječni.
- Žrtva. Sakrament se Euharistije ustanovljuje u okviru Vazmenog otajstva - Muke, Smrti i Uskrsnuća - Gospodinova. Njegovo je Presveto Tijelo izmučeno, svjesno žrtvovano na križu na Kalvariji, i po volji Očevoj i po volji njegovoj, dakle iz božanske ljubavi. Zato je bitan vid Euharistije Isusova božanska žrtva prikazana iz ljubavi prema Ocu nebeskomu i iz ljubavi prema ljudima. Milo-srđe mi je milo, a ne žrtva. Da se ne bi mislilo da je obredna žrtva vrijedna sama po sebi, bez ove ljubavi, Isus Apostolima tumači: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko položi život svoj za prijatelje svoje“ (Iv 15,13). Položiti život svoj za druge, najveća je žrtva, ali ako nije iz ljubavi, bezvrijedna je.
Možda će netko od nas reći kao što su i Židovi u Kafarnaumu raspravljali (Iv 6,52): Kako nam Isus može dati svoje tijelo „za jelo“? Nismo mi ljudojedi! Da donekle razumijemo kako se to čudesno otajstvo ne protivi našemu razumu, nego ga beskrajno nadilazi, usporedimo to s onim što je Bog učinio sa svakim od nas. Svako ljudsko čedo živi devet mjeseci od majčina organizma i kada se rodi kao dojenče kroz više mjeseci isključivo živi od majčina mlijeka, koje ima više od tisuću različitih sastojaka. I to sve dozirano koliko djetetu treba. Što god dulje živi od materina mlijeka, to je inteligentnije i imunije protiv raznih bolesti i epidemija. A sve je to mlijeko - majčino tijelo! Pa opet ne kažemo da smo mi ljudojedi i ljudopije! Kao što majka, po naravnom Božjem zakonu, daje djetetu za ovaj život svoje mlijeko, tako Isus, po volji Očevoj i svojoj, daje nama svoje Tijelo i svoju Krv u sakramentu Euharistije ne za ovaj život, nego „za život vječni“. Eto razloga za životnu zahvalnost Bogu.
2 - STEPINČEVA LJUBAV PREMA PRESV. EUHARISTIJI. Navodimo nekoliko crkvenih čina iz konkretne prakse odakle se vidi Stepinčeva štovateljska ljubav prema euharistijskomu Isusu:
- Kada je mladi svećenik Stepinac imenovan zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom 1934., našao je već uhodanu praksu župnih euharistijskih skupova, koji su otpočeli 1900. godine. Samo u Zagrebačkoj nadbiskupiji od 1934. do 1940. održano je 14 takvih Euharistijskih kongresa po raznim župama. I gotovo na svima je nadbiskup Stepinac sudjelovao. I još k tomu sudjelovao je na drugih sedam Euharistijskih kongresa izvan svoje nadbiskupije i domovine.
- Prigodom pastirskih i kanonskih pohoda župama najprije bi neko vrijeme proveo u crkvi u klanjanju pred Presvetim.
- Kada bi se pripremao za kakvu okružnicu ili jači nastup, povlačio bi se u Brezovicu, gdje je u miru razmišljao, adorirao i pisao.
- Kada su komunistički policajci 1946. došli rano ujutro da ga svežu i privedu da ga sude, zatekli su ga u kapelici kako se u molitvi i klanjanju Oltarskomu Sakramentu priprema na slavlje sv. Mise.
- U Krašiću je nastojao propisanu župnu tjednu adoraciju redovito obavljati.
- Župnik Vraneković piše u Dnevniku 14. listopada 1958. o zatočenu Nadbiskupu: “Već mjesec dana svaki dan obavlja adoraciju [čin klanjanja] u crkvi… Obavlja adoraciju dnevno za sve one dane u koje je bio spriječen, pa i unaprijed za slučaj, da bude spriječen”. Pravi promicatelj čašćenja i štovanja Presvete Euharistije. Poticajan i riječju i primjerom.
3 - ŽUPNA CRKVA PRESVETE EUHARISTIJE. Ova župa Blagaj - Buna sa spomenom iz 1194. godine, prije više od 8 stoljeća, djeluje u obnovljenu obliku već 130 godina, od 1891. I crkva sa svojim zdanjem i obnovljena župa sa svojim katoličkim pučanstvom u Blagaju doživljava svu mučnu sudbinu proizašlu iz triju ratova: 1914.-1918., 1941.-1945., 1992.-1995. U novim uvjetima, nakon prisilna prijenosa sjedišta iz Blagaja na Bunu i gradnje nove crkve, dogovarali smo se svojedobno kako nazvati i župu i crkvu. Željeli smo spasiti sve što se spasit dade. Župa je s novim, dodatnim, nazivom Blagaj-Buna. Mora ostati najuzvišeniji župni naslov Presvetoga Trojstva: Oca, Sina i Duha Svetoga. Crkva u Blagaju, kao kulturni spomenik, obnovljena i s pomoću državnih institucija i blagoslovljena (2013.), ostaje s pravom pod istim naslovom Presvetoga Trojstva. Zbog preseljena pučanstva iz Blagaja i okolnih mjesta na Bunu i uopće bliže glavnoj prometnici, u onoj se blagajskoj crkvi uobičajila slaviti sv. Misa svake posljednje nedjelje u mjesecu. Na Buni je najprije podignut Pastoralni centar „Blaženi Alojzije Stepinac“, a potom je, uza nj, podignuta ova nova crkva sa župnim sjedištem. Da ostanemo na vrhunskoj razini naše svete vjere, dogovarali smo se da se jednoj Božanskoj Osobi Presvetoga Trojstva posveti ova crkva. Odlučeno je da to bude euharistijskomu Isusu, Presvetomu Tijelu i Krvi Kristovoj ili Presvetoj Euharistiji. I ta posveta bijaše obavljena 1. srpnja 2018.
Zaključak. Ovo je prigoda da i ova župa sa svojim poduzetnim župnikom, a on u dogovoru s biskupom Petrom, priredi jedan dnevni ili barem popodnevni župni Euharistijski kongres u ovoj 130. obljetnici osnutka župe da euharistijski Gospodin okrijepi naše duše i da ukloni ovu kugu između nas i od svega svijeta.
Isus je sam liječio i svoje učenike ovlastio da „liječe svaku bolest i svaku nemoć“ (Mt 10,1), uz uvjet naše vjere i predanosti u Božju volju.
Neka nam pomogne zagovor blaženoga Alojzija Stepinca kod proslavljena Gospodina kojega je on svim srcem svojim i svim životom svojim štovao i kojega i mi svesrdno štujemo kao euharistijskoga Isusa.
Četvorica đakona pričestila su vjernike, a župnik je na kraju sv. Mise zahvalio sljedeći, riječima:
Zahvaljujem gospodinu biskupu što je bio spreman odazvati se i slaviti misno slavlje. Veća zahvala ide mu što nam je u propovijedi govorio o odnosu blaženika i Euharistije u našoj crkvi koju je 1. srpnja 2018. posvetio Presvetome Tijelu i Krvi Kristovoj. Izričem zahvalu svim kolegama svećenicima koju su sudjelovali u Misi, kao i onima koji su predvodili misna slavlja u trodnevnici, đakonima, časnim sestrama, pjevačima i ministrantima, kao i svima onima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji proslave ovoga blagdana.
Vjerujem kako bi nam veća radost bila kada bismo poput bl. Alojzija Stepinca, koji je za vrijeme Drugoga svjetskog rata prvi predvodio euharistijsko klanjanje u zagrebačkoj kapeli Corpus Domini kao zadovoljštinu za grijehe i oslobođenje od ratnoga i drugih zala da i mi na Buni kroz euharistijska klanjanja i misne žrtve molimo Boga da nam udijeli potrebne milosti i oslobodi nas zla i pandemija. Ovom prilikom predložio bih kolegama mostarskoga dekanata, kojemu pripadamo i mi kao župa, da to bude 8 četvrtaka od Uskrsa do svetkovine Tijelova. Jedna župa jedan četvrtak: klanjanje i Misa. Evo, prijedlog dekanu i svim svećenicima o čemu možemo razgovarati za večerom na koju pozivam časne sestre, svećenike i gospodina biskupa.
