Stepinčevo na Buni
Spomendan bl. Alojzija Stepinca svečano se slavi u ovoj župi od njezina prijelaza u Pastoralni centar na Buni gdje je zaživjela stara/nova zajednica pod vodstvom tadašnjega župnika don Željka Majića. Njegovanje ove pobožnosti uspješno su nastavili i budući župnici. Ove je godine bio bogat duhovni program priprave za sam blagdan.
Duhovnu pripravu započeli smo euharistijskim klanjanjem na prvi četvrtak u mjesecu moleći Blaženika za nova duhovna zvanja u našim biskupijama. Nakon večernje sv. Mise župnik se susreo s vrijednom udrugom žena iz župe koji poput svoje zaštitnice, sv. Veronike, nastoje pomoći bližnjima. Tako smo zajedno dogovorili na koji način dočekati goste kako bi svi bili zadovoljni te pamtili lijepe i ugodne trenutke provedena u našoj župi.
Sutradan, u petak, 6. veljače, svi koji su htjeli imali su prigodu pomiriti se s Bogom u sakramentalnoj ispovijedi. Također tijekom svih dana duhovne priprave svećenici su bili na raspolaganju za ispovijed. U subotu, 7. veljače, na prvi dan trodnevnice pobožnost smo započeli molitvom krunice. Krunicu su predmolili budući prvopričesnici koji su se pod sv. Misom i predstavili kao i svoje geslo - redak iz Ivanova evanđelja "Ja sam trs a vi loze" (Iv 15, 5). Svetu Misu predvodio je don Rajko Marković, župnik iz Stoca, dok je pod sv. Misom pjevao "Zbor mladih iz Stoca" i "Klapa 6". Don Rajko je propovijedao o obitelji rekavši kako blaženi Alojzije potječe iz mnogobrojne hrvatske katoličke obitelji od osmero djece. Kroz primjere dočarao je što znači imati stabilnu i kvalitetnu obitelj i na koji način treba odgajati djecu.
Drugi dan trodnevnice započeli smo molitvom krunice u 7,30 sati. Krunicu su predmolili bračni parovi. Nakon rane sv. Mise u prostorijama župe upriličen je susret Župnoga pastoralnog vijeća. Na susretu su iznesena razna promišljanja od pogleda u prošlost do stvarnosti i koraka u budućnost. Razmišljalo se i o hodočašćima bračnih parova i drugih skupina osim mladeži. Razgovarano je i o dolasku Svetoga Oca u Sarajevo te o konkretnim zahtjevima u pastoralnom životu župne zajednice. Sv. Misu u 11 sati predvodio je i pod njom propovijedao don Pave Banić, župnik katedralne župe u Makarskoj. Pod sv. Misom pjevao je makarski katedralni zbor kojim ravna i koje vodi č. s. Gracija Akmadžić. Nakon sv. Mise ostali smo u zajedničkom prijateljevanje s dragim Makaranima koji su posjetili i izvor rijeke Bune u Blagaju.
Treću večer trodnevnice predvodio je don Josip Galić iz Bijeloga Polja dok su pod sv. Misom pjevali pjevači iz Potoka. Također je pod ovom sv. Misom bilo predstavljanje krizmanika kojima se na početku propovijedi obratio predvoditelj misnoga slavlja don Josip prigodnim primjerom o slikanju Posljednje večere Leonarda da Vincija. Naime, kad je Leonardo trebao slikati posljednju večeru tražio je po ulicama Milana lijepoga mladića za lik Ivana apostola. Istog toga mladića našao je nakon nekog vremena za lik Jude. Bio je neprepoznatljiv, jadan i prljav. Tako isto se može dogoditi s vama dragi krizmanici, istaknuo je propovjednik.
Duhovno se pripremajući dočekali smo i blagdan bl. Alojzija Stepinca. Prije večernje sv. Mise imali smo pobožnost krunice koju su molile žene iz udruge "Sv. Veronika". Naša oba zbora bila su na koru i spremno dočekala ulazak procesije u crkvu predvođenu đakonom Marinom i ministrantima koji su nosili križ i svijeće. Povorka od 14 svećenika u zajedništvu s vojnim biskupom Tomom Vukšićem pobožno je išla kroz crkvu cjelivajući oltar i raspoređujući se u prezbiteriju.
Poslije ulazne pjesme župnik, don Nikola, pozdravio je nazočne vjernike i svećenike te biskupa Tomu na sljedeći način:
Poštovani gospodine biskupe Tomo, cijenjena braćo svećenici i đakone, draga braćo i sestre.
U Isusovoj domovini našao se blaženi Alojzije Stepinac 1937. godine prilikom hrvatskoga nacionalnog hodočašća u Svetu Zemlju.
Prošle godine u Svetoj Zemlji našao se i predvoditelj večerašnjega misnog slavlja biskup Tomo Vukšić, vojni ordinarij, prigodom postavljanja spomen-ploče trojici Hrvata iz Bosne - Pavi, Antunu i Jakovu - braći Branković, koji su prije 334 godine otkupili od muslimanskih vlasnika Getsemanski vrt, mjesto Isusove agonije i smrtnoga znoja, i darovali ga Katoličkoj Crkvi da bude njegov čuvar. Otkupivši Getsemanski vrt, braća Brankovići su ovo, za kršćane sveto mjesto u Jeruzalemu, zadržali u kršćanskim rukama te je ono i danas prostor za euharistijska slavlja i hodočašća. I tada, kao i uvijek, naš biskup mislio je na druge te je svojim mislima pošao iz Svete Zemlje prema domovini ove trojice pobožnih Hrvata katolika. Na um mu je pala naša župa u koju su se mnogi Hrvati doselili iz Brankovićeva zavičaja. Znajući da smo u izgradnji crkve ponio je sa sobom kamenčić iz Getsemanskoga vrta i predao mi ga, te smo ga tijekom unutarnjega uređenja naše crkve ugradili pokraj Isusove Majke. Vjerojatno niste ni primijetili staklenu posudicu pokraj Gospina kipa s lijeve strane. Taj detalj u crkvi namjerno nisam htio ni naglašavati do večerašnje sv. Mise pod kojom zahvaljujem biskupu Tomi što se sjetio naše župe i donio nam Petru getsemanicu koja će ostati poveznicom između naše župe, Isusove domovine, blaženoga Alojzija i biskupa Tome.
Poštovani biskupe Tomo, zahvaljujemo Vam na daru koji će nas podsjećati na Kristov krvavi znoj i agoniju, na Stepinčevo mučeništvo i njegovu agoniju, na vlastite križeve i agonije koje proživljava svaki vjernik tijekom vlastitoga života. Ali preko agonije dolazi se i do Uskrsa. U Kristovim pobjedničkim ranama želimo liječiti svoje rane da bismo bili ljudi nade. Mi živimo od Njegova uskrsnuća. Upravo to i slavimo pod svetom Misom koju ćete predslaviti. Zato Vas molim da ovu Misu prikažete za našu župu koja ima i svojih agonija i svojih Uskrsa.
Dok su se izmjenjivali dijelovi Mise uranjali smo u proslavu euharistijskoga otajstva. Biskup Tomo pozvao nas je u prigodnoj homiliji na promišljanje o životu blaženoga Alojzija te sve potakao da nasljeduju njegov primjer vjere u Boga i vjernosti Katoličkoj Crkvi.
Lijepa atmosfera iz crkve prenijela se u prostorije župne kuće gdje su se pridružili mnogi čestitari, koji su bili spriječeni doći na sv. Misu zbog raznih pastoralnih zaduženja.
