Svetkovina Presvetoga Trojstva u Blagaju 7. lipnja 2020.

Dan proljetni, lijep i vedar za razliku od prijašnjih nekoliko dana, koji su sličili jesenjem godišnjem dobu. Najavljeni propovjednik don Domagoj Markić ostao u Neumu pripomoći župniku, a Misu predslavio župnik u koncelebraciji s mons. Lukom Pavlovićem, katedralnim župnikom u Mostaru i don Damirom Pažinom iz župe sv. Ivana iz Mostara. U đakonskoj asistenciji je don Mate Pehar, đakon na praksi u ovoj župi. Kod kipa Gospe Fatimske smjestio se zbor Teološko-katehetskoga instituta iz Mostara predvođen prof. don Nikom Luburićem. Ovo je njihov šesti uzastopni dolazak na svetkovinu Presvetoga Trojstva u Blagaju. Oko oltara su ministranti a među vjernim pukom pobožno je sklopila ruke i s. Elvira Lovrić rodom iz naše župe. Misna čitanja kao i molitva vjernih pripala su studentima, a evanđelje đakonu.

Župnik je u propovijedi govorio o ljubavi Božjoj s kojom. Bog je poslao svoga Sina, a on ga je poslao jer je volio ljude. Iza svega je ljubav Božja. Glavni izvor Božjeg djelovanja je ljubav. Bog nam pokazuje da ne djeluje samo za sebe već i za nas, da ne zadovoljava svoju želju za moći, da ne stvara svemir za sebe, već da pokaže svoju ljubav. Bog je Otac koji ne može biti sretan dok mu se zalutala djeca ne vrate kući. "Bog ljubi svakoga od nas, kao da samo jedan od nas voli njega" (sv. Augustin). Nakon razmišljanja o ljubavi nastavio je govoriti o sudu, jer Isus kaže: "Ja sam došao na ovaj svijet radi suda" (Iv 9,39). Čovjeka se može odvesti da se suoči s veličinom. Može ga se odvesti vidjeti neko veliko remek-djelo umjetnosti; može ga se odvesti slušati najboljeg propovjednika; može mu se dati veliku knjigu za čitanje; može ga se odvesti da promatra neku ljepotu. Njegova reakcija je presuda; ako ne nađe ljepotu i uzbuđenje, znamo da ima slijepilo u njegovoj duši. To je tako s obzirom na Isusa. Ako se čovjek suoči sa Isusom, njegova duša reagira na to čudo i ljepotu, on je na putu spasenja. Ali ako se, kad se suoči s Isusom, ne vidi ništa lijepo, on je osuđen. Njegova reakcija ga je osudila. Bog je poslao Isusa u ljubavi. Poslao ga je za spasenje čovjeka; ali ono što je poslano u ljubavi postalo je osuda. Nije Bog koji je osudio čovjeka; Bog ga je samo volio; čovjek je osudio sebe. Čovjek koji reagira neprijateljski prema Isusu volio je tamu, a ne svjetlost. Strašna stvar o stvarnoj dobroj osobi je da uvijek ima određeni nesvjesni element osude u njemu. Kada se usporedimo s njim da se vidimo kakvi smo. Čovjek koji se bavi zlim poslom ne želi da ga obasja svjetlost; ali čovjek koji se bavi časnim zadatkom ne boji se svjetla. Po odnosu prema Isusu Kristu, čovjek se pojavljuje otkriven i njegova duša vidljiva. Ako ljubi Krista s ljubavlju, čak i uz čeznutljivu čežnju, za njega postoji nada; ali ako u Kristu ne vidi ništa privlačno, osudio je sebe. Onaj koji je poslan u ljubavi postao mu je sudac.

Nakon euharistijskoga slavlja i župnih oglasa riječ je uzeo dekan don Luka koji je narodu govorio da žive u raju zemaljskom, jer imaju vodu, plodno tlo, lijep geografski položaj te iz zamolio da ne napuštaju svoje domove i ne idu iz toga raja. Nakon don Luke vjernicima se obratio don Niko govoreći o lijepim uspomenama iz Blagaja koja nosi u svome srcu koje toliko zatitra na ovu svetkovinu kao da hoće iskočiti iz prsa. Zahvalio se župniku i đakonu. Nakon slavlja svete Mise kolege su zaželjele pogledati Duhovni centar Trinitas, tj. župnu kuću koja se obnavlja. Mogle su se čuti pohvale i sugestije. Tijelo smo najprije osvježili kod obitelji Zrinka Puljića-Vlahića, gdje su nam se pridružili kolege svećenici iz Mostara i Gradine: don Krešo, don Mladen, don Davor, don Ivan, don Ilija, don Đuro, don Josip i đakon don Ante. Grlo smo zasladili pohanim sladoledom na izvoru rijeke Bune. Svečano i u crkvi i pored rijeke Bune.