Vazmeno trodnevlje

Trnovito šipražje je opasno. Ruže su tako lijepe i mirisne, a zašiljeni oštri vrhovi su opasni za ljudsku kožu. Isplesti trnovu krunu i staviti je na ljudsku glavu - kakav strašan prizor, kakav besmisao! To bi značilo mučenje čovjeka i izrugivanje kraljevskog dostojanstva.

I tako kraj oltara, stoji kruna od trnova grmlja stavljena na Isusovu glavu upravo kako bi ga mučila i kako bi izrugala njegovo kraljevsko dostojanstvo.

Apostoli zbunjeni Isusovim riječima otvaraju se Učitelju i događa se promjena. Sa službom Posljednje večere ušli smo u vazmeno trodnevlje. Na Veliki četvrtak prisjećamo se Isusovog uspostavljanja svete euharistije i svećenstva, te pranja nogu dvanaestorici apostola. I u našoj župi, svećenici su na simboličan način dvanaestorici ministranata - krizmanika prali noge. Time nam Isus govori kako trebamo ljubiti jedne druge. Pitamo li se, je li peremo noge svojim bližnjima? Vidimo li nevolje kroz koje prolazi naša obitelj, rodbina, prijatelji? Kako im možemo pomoći? Ovaj čin Pape Franje s pranjem nogu migrantima na Veliki četvrtak, podsjetio je mnoge na susret s migrantima. Bez obzira na teorije zavjere, vidjela su se djeca koja ne mogu biti djeca, djeca koja nemaju doma, gube se u vrtlogu mase koja teže stići do neke „obećane“ zemlje. Često nije bilo dovoljno hrane za sve koji su se našli na nekoj od migrantskih ruta, ali bi se na licima volontera osjetila velika zahvalnost uputivši im riječi ohrabrenja, blagi pogled i iskreni osmijeh. Tadase shvati da to uvijek možemo ponuditi i ugrijati srca najtužnijih lica, bez obzira što imamo u džepovima. Često naši bližnji trebaju smiješak, osjećajpripadnosti, pažljivo slušanje... Isus nam je dao primjer kako bi i mi činili ono što je On činio apostolima. Koliko ga zaista slijedimo? Kakva nas sila spriječava u tome? Što nas muči u životu, što želimo sakriti od Njega? Zašto smo postali ravnodušni za smijeh i suze naših bližnjih, ali i samih sebe?

Tog dana i Oltar je ostao bez križa, svijećnjaka, cvijeća, oltarnika, i zvona su utihnula. Sve je u znaku ogoljenosti. Tog dana, okrutno je s Isusa svučena odjeća. Ovom simbolikom se želi prikazati povučenost, tišina i tuga za umrlim Učiteljem. Svećenik na Veliki Petak reče "Evo drvo križa, na kom' je Spas svijeta visio!". Na to narod odgovara: "Dođite, poklonimo se!" te postepeno otkriva raspelo. Kakva slika za ljubav? Ljubav koja gori, ljubav neuništiva. I tako vjernici, na Veliki Petak, kleknuše i poljubiše Isusa okrunjenatrnovom krunom. Upravo u njemu moramo prepoznati neizgorivu ljubav, plamen u kojemu se objavljuje Otac, Sin i Duh Sveti.

Na Veliku subotu u našoj župi je bilo vazmeno bdjenje koje je započelo paljenjem i blagoslovom „ognja bdijenja”, tj. vatrom koja se naložila u blizini crkve te pripravom uskrsne svijeće. Izabrani narod Starog zavjeta u toj noći je slavio svoj izlazak iz egipatskog ropstva, a mi kršćani slavimo Isusov izlazak iz tame u novi život, slavimo uskrsnuće. Cijeli dan i cijelu noć u crkvi kod svečano ukrašenog Isusovog groba, vjernici su dolazili u molitvi i slavili novi život. Tog uskrsnog jutra, kada su žene pošle na Isusov grob, anđeli su im rekli: „Što tražite Živoga među mrtvima?” (Lk 24, 5). Koliko puta u današnjem društvu imamo potrebu čuti te povijesne riječi: „Što tražite Živoga među mrtvima?”. Koliko puta smo zalutali u ovom svijetu i tražili Živoga među mrtvim i ispraznim stvarima. Bili smo u tami i beznađu, lutali prostranstvima pohlepe, zavisti, ogorčenosti, laži i tražili smisao i život. Gdje usmjeriti svoj pogled? Prema ratovima, strahovima, ugledu, karijeri, novcu, propalim brakovima? U vrtlogu postmoderne, kako nazvaše današnjicu, ljudi gladuju za ljubavlju, zaboravljaju se smijati, čuju se pozivi za pomoć, čuje se vapaj: Tko može pomoći? A riječi jasno odzvanjaju „Nemojmo tražiti Živoga među mrtvima“. Sretan Uskrs, svim ljudima ovog svijeta!