ZBOR MLADIH MIR U RIMU

U ponedjeljak, 30. lipnja 2014. naš zbor mladih ''Mir'' zajedno sa župnikom don Nikolom Menalom i mladomisnikom don Tomislavom Zupcem uputio se prema vječnom gradu Rimu. Tamo smo proveli predivna četiri dana družeći se i obilazeći znamenitosti. Doći u grad o čijoj smo povijesti učili u školi,čitali ili gledali filmove bilo je odlično, za većinu nas nezamislivo.

Osjećaji su se miješali,no najposebniji od svih bila je spoznaja da ćemo biti u samoj srži naše vjere, Rimu. Krenuli smo s autima oko 14 sati i došli oko 17 sati na splitsku zračnu luku. Onima koji nikada nisu putovali avionom, a ni bili u zračnoj luci, osjećaj straha se ispreplitao s osjećajem uzbuđenosti. Nakon kontrole konačno smo bili u avionu. Pogled iz aviona je bio fantastičan, a vožnja nezaboravna. Četrdeset i pet minuta leta i bili smo u Rimu. Prvi dojam dok smo se vozili autobusom do našeg prenoćišta nam je svima oduzimao dah. Te trgovine, ta svjetla, ti ljudi, sve nam je bilo novo i zadivljujuće. Tako smo došli do našeg smještaja u DomusCroata. To je mjesto gdje inače mjesto u kojem odsjedaju hrvatski hodočasnici u Rimu. Lijepo smo bili ugošćeni i smješteni. Sutradan smo se ustali rano ujutro i krenuli u obilazak Vječnog grada. Dok smo se vozili željeznicom vidjeli smo Velika vrata, takozvani, ulaz u Rim. Nismo ni očekivali da ćemo vidjeti još takvih znamenitosti. Pravi uvod u rimske znamenitosti nam je bila bazilika svetog Ivana Lateranskog, drugačije nazvana majka i glava svih crkava u Rimu i u cijelom svijetu. Tu su bili potpisani Lateranski ugovori po kojima je nastala država Vatikan.

Sljedeća bazilika koju smo posjetili je crkva sv. Klementa, a nakon nje uslijedila je bazilika svete Marije Velike. Nastala tako da je snijeg pao na mjesto na kojem je ona trebala biti izgrađena. Sljedeća znamenitost je zasjenila sve ove koje smo posjetili za našeg putovanja. To su bile Svete stube, stube kojima je naš Gospodin Isus Krist hodao dok je išao na Pilatovu presudu. Tu smo se pomolili i krenuli dalje. Posjetili smo i crkvu svetog Petra u okovima. U njoj smo vidjeli okove u koje je sveti Petar bio okovan i poznatu Michaelangelovu skulpturu Mojsije. U toj crkvi je pokopan i poznati hrvatski minijaturist Julije Klović. Izlaskom iz bazilike uslijedio je obilazak starog dijela grada Rima, s dobrom poznatim Koloseumom kao uvodom. U tom dijelu grada smo mogli osjetiti duh antike, dobili smo osjećaj kao da smo se vratili natrag u rimsko doba. Na trenutke smo mogli vidjeti Cezara kako hoda. Malo smo uhvatili slobodnog vremena i prošetali smo gdje želimo, no ubrzo smo se vratili našem zadatku, tj. daljnjem razgledavanju. Crkva svete Marije in Aracoeli je bila naše sljedeće odredište. U toj crkvi su mnoge freske i grobovi, za nas najznačajniji grob kraljice Katarine koja je ostavila svoje tadašnje kraljevstvo u ruke Svetog Oca. Blizu crkve nalazi se i talijanski Oltar domovine na kojem jeveliki spomenik Viktoru Emanuelu II., kralju koji je uspio ujediniti talijanske države u jednu, danas poznatu Italiju. Taj spomenik se nalazi na trgu PiazzaVenezia s kojeg je nekadašnji fašistički vođa Benito Mussolini držao govore. Nakon toga, imali smo oko sat slobodnog vremena i prošetali smo ulicama Rima. Prošetali smo ulicom ViadelCorso i sastali smo se na trgu PiazzadelPopolo. Naše posljednje odredište je bilo bazilika svetoga Pavla. Bazilika je prelijepa, jedna od ljepših koje smo vidjeli u Rimu. Unutar bazilike se nalaze slike svih papa, od prvoga Petra do sadašnjeg Franje i legenda kaže da, kada se popune svi medaljoni s papinim slikama, bit će smak svijeta. Izrazi lica su nam se promijenili jer je ostalo samo nekoliko mjesta. Međutim, naš župnik nas je utješio rekavši da se može napraviti još mjesta. Sretni smo otišli iz bazilike. Pojeli smo po sladoled i mrtvi umorni krenuli nazad, u DomusCroata. Tamo smo imali svetu Misu, koju je držao naš župnik i večeru. Najavljeno nam je rano ujutro buđenje jer se ima još toga za posjetiti. Iako umrli od hodanja, čekali smo sutrašnji dan da upotpunimo naš obilazak Rima.
Rano ujutro smo se probudili i nakon ukusnog doručka krenuli dalje. Vozili smo se podzemnom željeznicom i nakon malo hoda poznatom ulicom u kojoj žive slavne osobe i u kojoj se snimaju filmovi, došli smo do jednog od naših prvih odredišta, PiazzadiSpagna. To je jedan od najljepših trgova Rima, a posebno je lijep u proljeće kada se na njegovim stepenicama nalazi cvijeće. Na dnu trga nalazi se Fontana dellaBarcaccia. Ona je napravljena u znak sjećanja na poplavu Tibera u 16. stoljeću, kada je na tom mjestu, nakon povlačenja vode, ostao mali brodić. Prošli smo i trgom svetog Silvestra i došli do poznate Fontane diTrevi. Unatoč tome što je bila urestauraciji, bila je puna novčića. Legenda kaže tko ubaci novčić, da će se ponovo vratiti u Rim. Nismo se puno zadržavali kod Fontane, krenuli smo dalje i stigli do Panteona, nekadašnjeg hrama svih rimskih bogova. Danas je katolička crkva i muzej. Na kupoli hrama nalazi se otvor kroz kojeg prolazi svijetlost i kroz kojeg kiša ne propada jer je građevina sagrađena sa funkcijom dimnjaka i vjetar zaustavlja kišu koja bi eventualno mogla ulazizi kroz otvor kupole. Svratili smo i do Zavoda svetog Jeronima. To je hrvatski papinski zavod i tu se nalaze hrvatski svećenici na posliediplomskim studijima. Zavod je često mijenjao ime, a današnje je dobio 1971. godine od pape Pavla VI. Sljedeće mjesto koje smo posjetili je bilo sveučilište Gregoriana. Tu je mladomisnik don Tomislav Zubac studirao, a i nama je župnik održao jako zanimljivo predavanje o Crkvi te razlikama između katoličanstva, pravoslavlja, protestantizma i anglikanstva. Sveučilište je predivno, kao i cijeli grad. Popili kavu i nastavili naše putovanje gradom. Bližili smo se Vatikanu, a obilazak PiazzeNavone je prethodio tome. PiazzaNavona je trg nadmetanja dvaju umjetnika, Berninija i Borrominija, i svojim su djelima zasjenili jedan drugog, ali i učinili trg ljepši. Krenuli smo dalje i sreli dobro poznatu Anđeosku tvrđavu. Papa bi se u doba rata skrivao u Anđeoskoj tvrđavi. U početku je bila mauzolej cara Hadrijana, a danas je ona muzej. Tvrđava je ogromna, zapravo anđeoska. No, ona je samo uvertira onoga što slijedi. Ono čime smo svi ostali oduševljeni jest bio Vatikan. Trg svetog Petra je bio kruna našeg obilaska. Stvarnost se ispreplitala sa snom gledajući trg i sami Vatikan. Biti tako blizu Pape je neopisiv osjećaj. Tu smo uhvatili slobodnog vremena i prošetali oko Vatikana i nakon toga posjetili samu unutrašnjost crkve. Vidjeli smo grobove papa, među njima i grob pape svetca Ivana Pavla II. U crkvi smo mogli osjetiti spokoj, mir. Ovdje stvarnost prestaje. Spoznaja da smo dio onoga gdje su se dešavali mnogi povijesni događaji, gdje su bili mnogi sveci je dovoljna. Nažalost, nismo mogli ostati ni tu vječno. Krenuli smo na počinak uDomusCroata. Nakon večere i mise morali smo se pozdraviti s našim primateljima i dogovoriti za sutra, jer su neki od nas odlazili ujutro natrag u Split. Međutim, to nije bila tužna spoznaja jer su oni proveli vrijeme u Splitu čekajući drugu grupu koja je ostala u Rimu. Ta, manja grupa,posjetila je katakombe, mjesta življenja i umiranja prvih kršćana. One se nalaze dosta metara pod zemljom, pa nam je zato bilo i hladno. Nakon katakombi i mi smo uspjeli doći do ogromne rimske zračne luke i ukrcati se na avion. Let je dobro prošao, a pravo iznenađenje je bio doček naših prijatelja koji su došli ranije. Pozdravili smo se i s autima natrag krenuli na Bunu.

Svaki trenutak proveden u Rimu ostat će zauvijek u našim sjećanjima. Naše putovanje oko Rima upotpunile su podzemne željeznice, autobusi, ceste krcate ljudima i lijepo vrijeme. Posebno nam se dojmilo to što smo u svakoj znamenitosti mogli naći povezanost s našom domovinom. Također, anegdote našeg župnika don Nikole Menala i vodstvo mladomisnika don Tomislava Zupca su upotpunili cijelo naše putovanje i dali barem približnu sliku glavnog grada katoličanstva. Hvala i dragom Bogu, koji nas je pratio Rimom i učinio naš put savršenim. Tko zna, možda se nekada opet vratimo u Rim i vidimo ono što je nevidljivo i osjetimo ono što je nemoguće.