KRATAK ŽIVOTOPIS BL. ALOJZIJA STEPINCA

Alojzije Stepinac

Alojzije Stepinac rođen je u Brezariću, u župi Krašić, 8. svibnja 1898. Njegovi roditelji bijahu Josip i Barbara r. Penić. Otac, koji se ženio dva puta, iz prvog braka imao je četvero djece, a iz braka s Barbarom imao je još osmero, među kojima i Alojzije - Viktor. Kršten je 9. svibnja i dobio je ime Alojzije - Viktor. U roditeljskom domu poprimio je ljubav prema domovini, prema radu i vrednovanju života prema Božjim zapovijedima. O najranijeg djetinjstva usvojio je duh molitve, osobito krunice. U mjesecu svibnju i listopadu kitio je oltarić Majke Božje i palio svijeću. Često mu je kasnije u životu, a osobito na ratištu, pred očima bila divna slika Marijina, osvijetljena u svibanjskoj noći.

Završivši osnovnu školu, pokazujući želju da se posveti svećeničkom staležu, primljen je u sjemenište u Zagrebu. Položivši maturu 1916., stupio je u vojnu službu u Karlovcu. Poslan je u Rijeku da prođe časnički tečaj. Nakon završetka tečaja poslan je na talijansko ratište kao poručnik. Prigodom jedne ofenzive u srpnju 1918. bio je zarobljen te je bio pet mjeseci u zarobljeništvu, da bi 1919. bio razvojačen. Vrativši se u svoj rodni Krašić, sve je iznenadio odlukom da ne želi biti svećenik, nego će se posvetiti poljoprivredi, te upisuje Agronomski fakultet u Zagrebu. No nakon teških kriza, probudio se u njemu opet svećenički poziv pa odlazi u Rim gdje je promoviran u doktora teologije 1. lipnja 1931. Alojzije je 26. listopada 1930. zaređen za svećenika, a svoju prvu misu služio je u bazilici Santa Maria Maggiore.

Prve godine svećeništva

Kao mladi svećenik Alojzije je pokazao iznimnu ljubav prema bijednicima. Obilazi siromašne predjela grada, odriče se svojih obroka da pomogne gladnima. Na njegov poticaj nadbiskup Bauer osniva Karitas zagrebačke nadbiskupije. Sam Stepinac osnovao je i nekoliko pučkih kuhinja. Nadbiskup Bauer povjerio mu je kao svojem ceremonijaru da razriješi dva sukoba u Nadbiskupiji. Imenuje ga privremenim upraviteljem župe Samobor  jer župljani nisu htjeli prihvatiti župnika kojega je imenovao nadbiskup Bauer. Isti, samo mnogo teži slučaj, dogodio se i u Sv. Ivanu Zelini, gdje je također Stepinac imenovan privremenim upraviteljem dok nije riješio spor. Strpljivo je podnosio dok su mu slali uvredljiva pisma, kada su pljuvali po njemu i nabacivali se kamenjem.

Nadbiskup koadjutor

Dana 28. svibnja 1934. papa Pio X. imenuje Stepinca nadbiskupom i koadjutorom nadbiskupa zagrebačkog. Bl. Stepinac bio je svjestan težine i odgovornosti koju mu je donijela nova služba. Upravo stoga je i izabrao geslo: "U tebe se, Gospodine, uzdam!"  Mladi je nadbiskup uvidio potrebu otvaranja novih župa, i to gotovo proročki, jer župe koje su osnovane bile su daleko od središta Zagreba, gotovo na pustari ( Sv. Obitelj, Krist Kralj, Nikola Tavelić).

U vihoru Drugog svjetskog rata

Proglašenjem Nezavisne Države Hrvatske, 10. travnja   1941., nastaje nova situacija. Nadbiskup se radovao   slobodi hrvatskoga naroda, ali je odmah zapazio da to   nije ona sloboda za kojom se težilo. Zato poziva svoje   svećenstvo da prihvate novu stvarnost, ali naglašava  da  "sveti zanos i plemenito oduševljenje u  izgrađivanju  temelja mlade Države Hrvatske budu  nadahnuti strahom i ljubavlju za Božji zakon i njegove  zapovijedi". Kakve li sreće da je tadašnja vlast čula riječi  svojega Nadbiskupa?! Za vrijeme rata Nadbiskup se zauzimao za sve koji su bili progonjeni, bez obzira bili to Židovi, Romi, komunisti, Srbi. Naprosto je bio na strani pravde. U više navrata slao je oštre prosvjede protiv neljudskih zakona, spasio mnoge Židove da ne budu odvedeni u logor, veći broj židovske djece prebacio u druge zemlje na sigurno. Poseban je razbor pokazao u pitanju vjerskih prijelaza. Budući da su mnogi pravoslavni htjeli prijeći u Katoličku crkvu da bi tako spasili život, Nadbiskup u povjerljivoj instrukciji kleru napominje da se, samo "pro foro esterno" prime u Crkvu, a kada prođe, kako on kaže,"vrijeme ludila i divljaštva", vratit će se u svoju Crkvu. To će se kasnije, na žalost, iskoristiti kao optužba protiv Nadbiskupa. Hrabrost Nadbiskupa najbolje odražavaju riječi njemačkog vojnog predstavnika u Zagrebu Glaisea von Horstenaua koji je rekao: "Kad bi jedan biskup u Njemačkoj tako govorio, s propovjedaonice živ ne bi sišao".

Nadbiskup zatvorenik

Dolaskom nove, "oslobodilačke" vlasti, 8. svibnja 1945., započinje hajka na Nadbiskupa. Već je 17. svibnja 1945. odveden u pritvor gdje je ostao 17 dana na ispitivanju. Pokušalo se optužiti Nadbiskupa da je odgovoran za događaje u NDH. S obzirom na to da nije bilo dokaza, Nadbiskup je pušten iz pritvora i ubrzo se susreo s Titom. Tito je naglašavao da je primarni problem pitanje nacionalne crkve, koja bi se odvojila od Rima i "služila narodu". Vrhunac svega bilo je Pastirsko pismo od 20. rujna 1945. koje su potpisali svi biskupi tadašnje Jugoslavije. Otada je otpočela nesmiljena borba protiv Katoličke crkve. Od 7. siječnja 1946. danju i noću stajao je pred Nadbiskupskim dvorom automobil OZNE da bi "štitio" Nadbiskupa u tim opasnim vremenima. Bilo je jasno da se stvara sve veća hajka na Nadbiskupa i da je samo pitanje vremena kada će biti uhapšen.

"Prežalosni proces"

Dana 9. rujna 1946. započelo je suđenje protiv osmorice optuženika. Među njima bio je i tajnik nadbiskupa Stepinca vlč. Ivan Šalić. Javni tužitelj, Jakov Blažević, tako je prethodno vodio proces da pripremi uhićenje i suđenje nadbiskupu Stepincu. Protiv njega svjedočili su i neki svećenici, no treba imati na umu da su svi oni prošli kroz teška mučenja i tako bili pripremani da mogu reći ono što sud traži. Tako je 18. rujna 1946. u ranim jutarnjim satima, dok se spremao za službu Božju, uhićen nadbiskup Stepinac. Suđenje je, uostalom kao i u svim montiranim procesima, išlo vrlo brzo. Vrlo pomno su birani svjedoci. Naravno samo oni koji su optuživali. Odbačeni su mnogi svjedoci, osobito srpske nacionalnosti (između ostalog i episkop Emilijan) koji su željeli svjedočiti u korist Nadbiskupa. Izbačeni su mnogi dokumenti koji su bjelodano pokazivali Nadbiskupovu nevinost. Branitelji po službenoj dužnosti, dr. Ivo Politeo i dr. Natko Katičić, nisu imali vremena pripremiti se za obranu, iako je obrana i jednog i drugog branitelja bila briljantna. No sve to ništa nije pomoglo. Presuda je donesena 11. listopada 1946. a glasila je: lišenje slobode s prisilnim radom u trajanju od 16 godina te gubitak političkih i građanskih prava u trajanju od pet godina. Nadbiskup je pet godina proveo u zatvoru u Lepoglavi, a ostali dio, do svoje smrti, u zatočeništvu u Krašiću. Umro je 10. veljače 1960., a sahranjen 13. veljače u zagrebačkoj katedrali.

 

 

Kronološki pregled života Blaženi Alojzije Viktor Stepinac, zagrebački nabiskup i kardinal

 

8. svibnja 1898. Alojzije Stepinac rođen je u Brezariću, župa Krašić, udaljenom 50 km od Zagreba. Hrvatska je tada bila dio Austro-Ugarske Monarhije.

Ljeto 1916. Poslije mature u Zagrebu unovačen je u Prvi svjetski rat, na talijansko bojište, gdje je zarobljen. Kasnije je kao dragovoljac otišao na Solunsko bojište.

Proljeće 1919. Vraća se u Krašić i posvećuje se poljoprivredi. To je razdoblje važnih odluka. Upisuje fakultet i zaručuje se (1923.).

Srpanj 1924. Odlučuje postati svećenik.

28. listopada 1924. Poslan je u Papinski zavod Germanicum et Hungaricum u Rimu. Pohađa Papinsko sveučilište Gregorianu sedam godina i na njemu završava studij doktoratom iz filozofije i teologije.

26. listopada 1930. Na svetkovinu Krista kralja u Rimu zaređen je za svećenika. S njim je zaređen i Franjo Šeper (rođen 1905.), koji je 5. ožujka 1960. postao njegov nasljednik na stolici zagrebačkih nadbiskupa. Mladu misu slavio je 1. studenoga u bazilici svete Marije Velike.

19. srpnja 1931. Slavi mladu misu u Krašiću.

1. listopada 1931. Postaje nadbiskupski ceremonijar.

24. prosinca 1931. Na njegov prijedlog osniva se Caritas Zagrebačke nadbiskupije.

28. svibnja 1934. Papa Pio XI. imenuje ga nadbiskupom koadjutorom s pravom nasljedstva nadbiskupa Antuna Bauera. Njegovo biskupsko geslo je: In te Domine, speravi! (U tebe se, Gospodine, uzdam!)

24. lipnja 1934. Zaređen je za nadbiskupa koadjutora. Odmah započinje s aktivnim djelovanjem. Posjećuje mnoge župe i promiče tradicionalno hodočašće u svetište Mariju Bistricu.

Srpanj 1937. Hodočašće u Svetu Zemlju.

7. prosinca 1937. Umire nadbiskup Bauer i Stepinac postaje zagrebačkim nadbiskupom. Neumorno se zauzima za ljudska prava, prvo u Kraljevini Jugoslaviji, a zatim tijekom Drugoga svjetskog rata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Za nacističke okupacije nije se plašio javno i hrabro braniti prava progonjenih Srba, Židova, Roma te politički progonjenih Hrvata.

17. svibnja 1945. Nadbiskup Stepinac uhićen je prvi put, devet dana nakon što su komunisti došli na vlast. Pušten je 3. lipnja. 22. rujna 1945. Zajedničko pastoralno pismo hrvatskih biskupa ukazuje na postojanje komunističkog nasilja.

4. studenoga 1945. Pokušaj ubojstva Stepinca u Zaprešiću. Primoran je prekinuti pastoralne pohode izvan Zagreba.

18. rujna 1946. U 5 sati i 30 minuta uhićen je u Nadbiskupskom dvoru dok se pripremao za misu.

30. rujna 1946. Počeo je montiran sudski proces.

3. listopada 1946. Stepinac je održao smiren, ali odlučan govor na suđenju. Pedeset i dvije godine kasnije, na isti dan, papa Ivan Pavao II. proglasio je Stepinca blaženim.

11. listopada 1946. Komunistički sud osudio je Stepinca na 16 godina zatvora i gubitak svih građanskih prava na pet godina.

19. listopada 1946. Zatočen je u zatvor u Lepoglavi.

5. prosinca 1951. Premješten je u kućni pritvor u krašićki župni dvor, gdje ostaje do smrti.

25. rujna 1952. Objavljen dokument Non licet, u skladu s kojim biskupi zabranjuju učlanjenje u svećeničko udruženje koje su osnovali komunisti s namjerom uništenja jedinstva Katoličke Crkve.

12. siječnja 1953. Papa Pio XII. imenovao je Stepinca kardinalom.

10. veljače 1960. Stepinac umire u Krašiću.

13. veljače 1960. Sprovodna misa u zagrebačkoj katedrali, gdje je i pokopan.

17. veljače 1960. Papa Ivan XXIII. drži snažnu propovijed tijekom mise zadušnice u bazilici sv. Petra.

4. prosinca 1980. Započeo je proces kanonizacije. Prvi korak je učinio mons. Franjo Kuharić 14. studenog 1969., tad apostolski administrator Zagrebačke nadbiskupije. Posebnu molbu svetom ocu za kanonizaciju podnijeli su 17. veljače 1979. Stepinčevi nasljednici: kardinal Franjo Šeper, tada prefekt Kongregacije za nauk vjere, u Rimu i nadbiskup Franjo Kuharić u Zagrebu.

14. veljače 1992. Hrvatski sabor ukinuo je osudu protiv Stepinca.

10. rujna 1994. Za prvoga pastoralnog pohoda Hrvatskoj u Zagrebu papa Ivan Pavao II. molio je na Stepinčevu grobu. Govor svetog oca o Stepinčevoj neustrašivosti pozdravljen je dugim pljeskom.

3. listopada 1998. Prigodom drugoga pastoralnog pohoda Hrvatskoj papa Ivan Pavao II. proglasio je Stepinca blaženim u Hrvatskom --nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici.

A Stepinac - život i djelo kroz izabrane slike (priredio HKM)

A Stepinac - život i djelo kroz izabrane slike (priredio HKM) (29.3 KiB)

 

 

LITANIJE BLAŽENOGA ALOJZIJA STEPINCA

Gospodine, smiluje se
Kriste, smiluj se
Gospodine, smiluj se

Oče, nebeski Bože,
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože
Duše, sveti Bože
Isuse, dobri Pastiru                                             
Isuse, jakosti mučenika                                                 SMILUJ NAM SE
Isuse, učitelju apostola                                                        
Isuse, svjetlosti istinita
Isuse, dobroto beskrajna
Isuse, kruno sviju svetih

Sveta Marijo,
Blaženi Alojzije Stepinče,
Pastiru siromašnih,
Hrabri svjedoče Božje ljubavi
Branitelju crkvenog jedinstva
Uzore kršćanske odgovorne savjesti
Zrno umrlo za plodove vječnosti
Jasni svjetioniče u tami nasilja
Cvijete niknuli u vrtu Božje riječi
Blaga roso duhovnih darova
Žarka iskro svećeničke duhovnosti    
Vidljivi smjerokazu kršćanskoj mladeži
Čisto ogledalo praštanja neprijateljima                                               
Vjerni nasljedovatelju Kristova križa                                 MOLI ZA NAS
Navjestitelju Božje istine
Uzorni častitelju Blažene Djevice Marije
Primjeru ispovjednika Kristova imena
Prokušani služitelju euharistijskog otajstva
Vjerodostojni pronositelju poniznosti
Nesebični darovatelju primljenih dobara
Tješitelju nevino osuđenih
Strpljivi hodočasniče na putu trpljenja
Uresu crkvenoga zajedništva
Donositelju Kristove radosti ožalošćenima

Milostiv budi, oprosti nam, Gospodine
Od svakoga zla, oslobodi nas, Gospodine
Od svakoga grijeha, oslobodi nas, Gospodine
Od smrti vječne, oslobodi nas, Gospodine
Po utjelovljenju svojem, oslobodi nas, Gospodine
Po smrti i uskrsnuću svojem, oslobodi nas, Gospodine
Pol izlijevanju Duha Svetoga, oslobodi nas, Gospodine

Mi grešnici, Tebe molimo, usliši nas!
Da se dostojiš svoju svetu Crkvu ravnati i uzdržati,
Da se dostojiš poglavicu apostolskoga i sve crkvene redove u svetoj vjeri uzdržati
Da se dostojiš svim narodima mir i pravu slogu darovati
Da se dostojiš nas same u svetoj službi pokrijepiti i uzdržati
Isuse, Sine Boga živoga

Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se

Pomolimo se:

Gospodine, Bože naš, Ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milost čvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za njega sve do mučeničke smrti. Pomozi nam slijediti njegov primjer i njegov nauk da bismo ljubili Isusa Krista kako ga je on ljubio i služiti Crkvi kako joj je on služio sve do darivanja vlastitog života za nju. Njegova živa vjera u Isusa Krista i postojana ljubav prema Crkvi neka nas učvrste u borbama života na putu vječnog spasenja. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

MOLITVA ALOJZIJA STEPINCA

U tebe se, Gospodine, uzdam
da sluga Zloga ne će
nikad slomiti moj duh.
Na putu života
ja želim darivati kruh
kao što ga je darivao Krist
i na kraju puta, pomiren sa svima,
pred tvoje lice želim doći
mirne savjesti i čist.
Pomozi mi u burama života
i u vihoru rata
da u svakom čovjeku
vidim svoga brata
bez obzira na vjeru, rasu i spol.
Neka i moja bude njegova bol.
Molim te za narod moj
koji je križ svoj hrabro nosio
i gladan i žedan nikada
nije milost prosio.
Na križnome putu
naši su sinovi padali
dok su nam tuđinci zemlju komadali.
Kad na rodnoj grudi
nije bilo krova nad glavom i hrane,
naši su odlazili u svijet
na sve četiri strane.
Pod tuđim krovovima su boravili,
ali tebe nikad nisu zaboravili.
Molim te, Gospodine,
kad se smiri ratni vihor i vir
da narod moj u svojoj zemlji
uživa slobodu i mir.
U tebe se, Gospodine, uzdam
dok zatočen blagujem svoj gorki kruh.
Tebi predajem slabo tijelo i duh
i molim da u svakom našem domu
uvijek živi vjera u tebe
i ljubav kao vječni plamen.
Žrtve svih koji su pali za vjeru i dom
za buduće naraštaje neka postanu
zaglavni kamen.
U tebe se, Gospodine, uzdam
i tebe hvalim. Amen!