Prvo čitanje - Iz 63, 16b-17, 19b; 64, 2b-7 Ti si Gospodine, otac naš, “Otkupitelj naš” – ime ti je oduvijek. Zašto, Gospodine, zašto nas puštaš da s tvojih putova lutamo, zašto dade da nam srce otvrdne pa te se više ne boji? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemena baštine svoje! O, da razdreš nebesa i siđeš, pred tobom brda bi se potresla! Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo, oko nije vidjelo da bi bog koji, osim tebe, takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega.